Proizvodnja hrane već decenijama slovi kao jedan od najvećih neiskorištenih ekonomskih potencijala Bosne i Hercegovine. Jednako dugo, gotovo ništa se ne poduzima da bi se taj potencijal oplodio i afirmirao kao stvarni zamajac opravka i razvoja bosanskohercegovačke ekonomije i društva u cjelini, o čemu, između ostalog, svjedoči i podatak iz krajem juna usvojene Informacije o stanju prehrambene industrije FBiH, koju je za Federalnu vladu pripremilo entitetsko Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, prema kojoj je iskorištenost proizvodnih kapaciteta te industrijske grane u Federaciji BiH na nivou mahom nižem od 50 posto.

Suprotni trendovi

“Za 2017. u odnosu na 2016. godinu karakteristično je da se proizvodnja piva, vode, bezalkoholnih pića, mesa, keksa i vafla povećala, a da se proizvodnja cigareta i prerađevina od voća i povrća smanjila.

Bez obzira na povećanje i smanjenje proizvodnje u 2017. godini, iskorištenost kapaciteta u pojedinim granama prehrambene industrije i dalje je niskog stepena – u većini ispod 50 posto, izuzimajući preradu voća i povrća, čija iskorištenost kapaciteta iznosi 72 posto, te proizvodnju bezalkoholnih pića, mlinsku industriju i proizvodnju keksa i vafla, gdje je taj procent nešto viši od 50 posto.

Najniža iskorištenost kapaciteta bilježi se kod proizvodnje cigareta (19,7 posto) i proizvodnje vina  (12,72 posto)“, navodi se u Informaciji, uz opasku da brojeve koji se odnose na duhansku industriju i vinarstvo treba uzeti s rezervom, budući da je tek dvadesetak posto (cigarete), odnosno oko trećine (vino) proizvođača iz tih sektora dostavilo tražene podatke.

Kada je riječ o obimu proizvodnje po pojedinim granama u 2017., u mesnoj industriji on je ostao na istom nivou kao i godinu ranije, proizvodnja prerađevina od voća i povrća je smanjena za 15 posto, brašna i proizvoda na bazi brašna za pet posto, tjestenine, gotovih jela, čaja, kafe, dodataka jelima i supa za četiri posto, a čokolade i ostalih konditorskih proizvoda za tri posto. S druge strane, proizvodnja mlijeka i mliječnih prerarađevina povećana je za osam posto, a alkoholnih pića, vina (izuzimajući crna, za koja nema podataka, a koja čine oko 40 posto proizvodnje) i piva za četiri posto, pri čemu je proizvodnja alkoholnih pića dobijena destilacijom vina i komine grožđa povećana skoro četiri puta u odnosu na 2016. godinu, a proizvodnja bezalkoholnog piva za 62 posto. Na pozitivnoj strani su i prirodne vode i bezalkoholna pića, čija je proizvodnja lani povećana za 18 posto, dok je u duhanskoj industriji stanje šaroliko – dok je proizvodnja cigareta smanjena za 22 posto, proizvodnja duhana za pušenje povećana je za 29 posto.

“Mada se ne radi o drastičnim padovima ili povećanjima, njihovi uzroci su višestruki, a uglavnom su uvjetovani stanjem na tržištu – odnosom ponude i potražnje.

No, kapaciteti prehrambenih pogona u Federaciji BiH u 2017. su približno slični onima iz prethodnih godina. Jedina vidljiva promjena kapaciteta je u mlinskoj industriji, gdje je nekoliko mlinova srednjeg kapaciteta prestalo sa radom te u preradi voća i povrća, voćnih sokova i bezalkoholnog pića, s obzirom na to da je Hepok svoju opremu za preradu voća i povrća, proizvodnju sokova i bezalkoholnih pića prebacio u novi pogon u Brčkom. S druge strane, u Agrokomercu su intenzivirane aktivnosti na obnovi proizvodnje prepoznatljivih brendova tog privrednog društva“, u izjavi za Business magazine pojašnjavaju iz Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH. 

U informaciji su date i preporuke za unapređenje stanja u prehrambenoj industriji, među kojima je na prvom mjestu povezivanje primarne poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije – šta to konkretno podrazumijeva i kakvu ulogu u tom procesu (kao i u planiranom razvoju oba ta sektora) bi trebalo imati Ministarstvo, pitanja su na koja nadležni odgovaraju prethodno podsjećajući da je “čest slučaj da domaća prehrambena industrija potrebne sirovine osigurava iz uvoza, premda postoje prirodni preduvjeti i neiskorišteni domaći resursi za proizvodnju tih sirovina“. Kada je riječ o toj vrsti kolizije u federalnoj poljoprivredno-prehrambenoj praksi, iz Ministarstva konstatiraju da “za tu pojavu postoji nekoliko razloga“. Prije svega, kako pojašnjavaju, uvozom se na najjednostavniji način rješava pitanje osiguranja sirovine za proizvodnju.

Nedostatak sirovina

“Poljoprivredna gospodarstva u BiH vrlo su usitnjena i samostalno ne mogu ponuditi ni količinu niti kontinuitet opskrbe sirovinom za potrebe velikih prerađivačkih kapaciteta. Da bi se sirovina osigurala, potrebno je okupiti i organizirati male poljoprivredne proizvođače, što do sada, uz nekoliko časnih iznimki, uglavnom nije uspjelo. Naime, veliki prerađivački kapaciteti ne žele imati dodatne troškove za organizaciju vlastite proizvodne baze u vidu objedinjavanja malih poljoprivrednih gospodarstava i njihovog organiziranja u proizvođačke grupe.

Nažalost, zbog brojnih slabosti to do sada nije uradio ni zadružni sektor, čiji je osnovni razlog postojanja upravo udruživanje malih poljoprivrednih gospodarstava radi objedinjavanja njihove proizvodnje i ponude te zajednički marketing za poljoprivredne proizvode proizvedene u okviru zadruge.

Pored toga, kvaliteta poljoprivrednih proizvoda često varira od gospodarstva do gospodarstva, što se odražava na kvalitetu konačnog proizvoda, a to dodatno destimulira prerađivačku industriju od nabavke sirovina na domaćem tržištu.

Nedostaju i savremena znanja o tehnologiji proizvodnje, zaštiti okoliša i zdravlja potrošača na svim nivoima, a posebno u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji“, dijagnosticiraju problem iz Ministarstva, ujedno ukazujući i na recept za njegovo otklanjanje.

“Da bi navedeni problemi bili riješeni, potrebno je poduzeti niz mjera koje trebaju biti sustavno planirane i tempirane.

Prije svega, potrebno je uspostaviti komunikaciju između prerađivača i primarnih poljoprivrednih proizvođača, kako bi se jasno analizirala tržišna situacija te potrebe prerađivača i mogućnosti primarnih poljoprivrednih proizvođača. Ukoliko se utvrdi postojanje zajedničkog interesa, potrebno je podržati uspostavu proizvođačkih grupa čiji cilj bi bila proizvodnja upravo onih poljoprivrednih proizvoda za kojima postoji potražnja od strane prehrambene industrije.

Istovremeno, treba uvesti mjere potpore investicijama na poljoprivrednim gospodarstvima, kako bi ona mogla proizvoditi što kvalitetnije poljoprivredne proizvode sa niskom cijenom.

Krediti su potrebni za nabavku nove mehanizacije i opreme, podizanje modernih nasada sa sustavima za navodnjavanje, izgradnju objekata za skladištenje i čuvanje proizvoda do momenta isporuke prerađivaču i slično. Imajući u vidu da su cijene inputa iz godine u godinu sve veće, potrebno je olakšati finansiranje obrtnih sredstava u svim segmentima proizvodnog lanca.

Kreditne linije bile bi otvorene i za prerađivačku industriju, tako da bi ona mogla sagraditi moderne namjenske objekte, nabaviti najsuvremeniju opremu za preradu, pakiranje i skladištenje prehrambenih proizvoda, te osuvremeniti marketing finalnih proizvoda na domaćem i stranom tržištu. Kako su kamatne stope za tekuće poslovanje također više nego u okruženju, potrebno je uravnotežiti uvjete poslovanja i u ovom segmentu.

Imajući u vidu potrebu za eksternim finansiranjem, navedeno bi se moglo ostvariti u dogovoru sa Razvojnom bankom FBiH i poslovnim bankama – otvoriti nekoliko specijaliziranih kreditnih linija, poput linije za kreditiranje obrtnih sredstava, linije za kreditiranje investicijskih projekata u poljoprivredi i prehrambenoj industriji te linije za kreditiranje izvoza“, preciziraju iz Ministarstva.

Jedna od preporuka iz Informacije je i izdvajanje većih poticajnih sredstava za primarnu poljoprivrednu proizvodnju i prehrambenu industriju, “kako bi se povećala proizvodnja domaćih sirovina za potrebe prehrambene industrije i smanjio uvoz“. No, upitno je kolike su u tom kontekstu realne finansijske mogućnosti Federacije BiH, ali kolika je uopće spremnost federalnih vlasti da sa deklarativnih pređu na konkretne mjere kojima će poljoprivredna proizvodnja zaista biti tretirana kao jedan od ekonomskih prioriteta.

“U okviru Srednjoročne strategije razvoja poljoprivrednog sektora u FBiH 2015-2019. predviđeno je postupno povećavanje budžetskih iznosa za poljoprivredu sa početnih 77,8 miliona KM u prvoj, na 92,7 miliona KM u zadnjoj godini implementacije Strategije.

Nažalost, ova dinamika nije poštovana, tako da nisu mogle biti provođene ni strukturne mjere koje su trebale rezultirati povećanjem proizvodnje domaćih sirovina za potrebe prehrambene industrije i smanjenjem uvoza.

Ministarstvo je zatražilo od Vlade pokretanje pregovaračkog procesa o zaduženju na međunarodnom tržištu kapitala kako bi se osigurala sredstva za realizaciju Programa ruralnog razvoja, u okviru kojega bi bila i podrška investicijama u iznosu od oko 200 miliona KM do 2020. godine. Ovaj prijedlog jeste ušao u Program javnih investicija Federacije BiH 2018-2020. ali do sada nisu se realizirali pregovori sa potencijalnim kreditorima“, opisuju iz Ministarstva težinu prelaska sa riječi na djela.

Ipak, stvari stoje nešto bolje po pitanju osiguravanja povoljnijih sredstva za poljoprivrednu proizvodnju i prehrambenu industriju putem kredita, garantnog ili revolving fonda radi stvaranja preduslova za proizvodnju finalnih proizvoda koji su najviše zastupljeni u strukturi uvoza.

Pored kreditnih linija sa kamatnom stopom od 2-3 posto te rokom otplate od deset i više godina (ovisno o tipu projekta), postoje i druge mogućnosti za olakšanje pristupa sredstvima za finansiranje.

Jedna od mogućnosti je uspostava garantnog fonda. Njegova uloga je omogućiti finansiranje perspektivnih investicijskih projekata u slučajevima kada sam nositelj investicije nije u mogućnosti osigurati kvalitetan kolateral prema bankama u vidu stalne imovine. U tim slučajevima garantni fond preuzima dio rizika i tako olakšava pristup kreditnim sredstvima.

Već smo vodili razgovor o ovom pitanju s Razvojnom bankom, koja je potvrdila da ima potrebne kapacitete i znanje za upravljanje jednim takvim fondom. Ostaje samo da Vlada osigura potrebna sredstva koja će biti osnova za izdavanje garancija. Očekujemo da će garantni fond biti uspostavljen paralelno sa usvajanjem Programa ruralnog razvoja“, optimistični su u Ministarstvu, odakle napominju da je jedna od mjera predviđenih spomenutim Programom ruralnog razvoja i podrška uspostavi proizvođačkih grupa, odnosno, kako je definirano u Informaciji, “udruživanju manjih proizvodnih kapaciteta radi zajedničkog nastupa na domaćem i stranom tržištu“.

“Predviđeno je davanje potpore proizvođačkoj grupi kroz pet godina, tako da iznos potpore ovisi o vrijednosti godišnje plasirane proizvodnje proizvođačke grupe. Iznos potpore ne bi mogao biti veći od 10 posto vrijednosti godišnje proizvodnje, niti veći od 100.000 KM godišnje.

Naravno, sve bi bilo zasnovano na poslovnom planu čije ispunjenje bi bilo kontrolirano u zadnjoj godini implementacije.

Isti model već postoji u zemljama Evropske unije, tako da bi provedbom ove mjere samo približili uvjete poslovanja u ovom segmentu onima u zemljama okruženja“, potcrtavaju iz Ministarstva.

Usklađivanje zakona

Da bi bilo šta od planiranih mjera usmjerenih na unapređenje stanja u federalnoj poljoprivredi i prehrambenoj industriji bilo realizirano, nužna je i kvalitetna zakonska podloga, zbog čega je u Informaciji data i preporuka za nastavak izrade propisa iz ove oblasti te poboljšavanje postojećih zakona i njihovo usklađivanje sa EU legislativom, što, kako objašnjavaju iz Ministarstva, podrazumijeva izradu dva ključna zakona, koji se pripremaju “u skladu sa planiranim aktivnostima u okviru Srednjoročne strategije razvoja poljoprivrednog sektora“.

“Radi se o Zakonu o poljoprivredi, prehrani i ruralnom razvoju te Zakonu o novčanim potporama u poljoprivredi i ruralnom razvoju. Ova dva zakona uređuju oblasti koje su ključne za prevazilaženje pravnog vakuuma, s obzirom na neusklađenost između EU legislative i važećih zakona u Bosni i Hercegovini i Federaciji BiH.

Novim zakonima predviđamo institucionaliziranje koordinacije poljoprivredne politike u FBiH – osobito politike novčanih podrški vezanih za direktna plaćanja i ruralni razvoj, ispunjavanje obaveza prema međunarodnim sporazumima, pojednostavljenje procedura u okviru sistema podrški i njegovu informatizaciju, jačanje kontrole na terenu, poboljšan nadzor nad provođenjem mjera kroz jače uključivanje zainteresiranih – prije svega poljoprivrednika i njihovih udruženja. Sve navedeno uključuje i usklađivanje sa važećim EU uredbama, što će dodatno približiti naš zakonodavni okvir, ali i prakse u poljoprivrednoj politici, zajedničkoj poljoprivrednoj politici Evropske unije“, zaključuju iz Ministarstva.

 

 

 

PREKOArmin Zeba
IZVORBusiness Magazin
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here