U maju naredne godine navršit će se dvije decenije od kada je Bosna i Hercegovina zvanično zatražila prijem u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Periodično – svakih nekoliko godina, pozitivan ishod pregovora o prijemu u WTO najavljuje se kao izvjesnost od koje nas dijeli samo nekoliko formalnih procedura provedivih u roku od pet-šest mjeseci, a takve optimistične najave nedavno su ponovo aktuelizirane nakon uspješnog okončanja pregovora sa Brazilom, nakon kojih je praktično preostalo još samo da se sa ulaskom BiH u punopravno članstvo WTO-a složi i Rusija. Koliko je BiH zaista blizu ili daleko od definitivnog ulaska u globalnu trgovinsku porodicu i kakve će nam to benefite u konačnici donijeti, u razgovoru za Business magazine objašnjava Hamdo Tinjak, šef Pregovaračkog tima BiH za pristupanje WTO-u.
BM: S obzirom na to da je BiH već odavno svjetski rekorder po dužini pregovaranja o prijemu u WTO, te da se već godinama prijem naše zemlje u tu organizaciju najavljuje kao “gotovo svršen čin“, koliko zaista ima mjesta za optimizam po tom pitanju nakon okončanja pregovora sa Brazilom?
TINJAK: Vaše pitanje o dužini trajanja procesa pristupanja Bosne i Hercegovine Svjetskoj trgovinskoj organizaciji sasvim je legitimno, ali vaša konstatacija da je “BiH već odavno svjetski rekorder po dužini pregovaranja”, ne uvažavajući pri tome širi kontekst u kojem su dosadašnji pregovori vođeni, kao i političku situaciju u zemlji koja je posljednjih godine uslovila značajno usporavanje processa reformi, djeluje pomalo provokativno.
Naime, postoji niz država čiji proces pristupanja WTO-u traju duže od pristupnih pregovora BiH, kao što su Alžir, Bjelorusija, Uzbekistan, Azerbejdžan, Srbija (započela pregovore kao SR Jugoslavija, Srbija i Crna Gora…). Također, procesi pristupanja NR Kine i Ruske Federacije, kao dvije velike trgovinske sile na globalnom planu, trajali su vrlo dugo.
Da bi se realno procijenila dužina trajanja WTO pristupnih pregovora treba uzeti u obzir i sljedeće činjenice:
-Mada se kao početak pregovora uzima 1999. godina, kada je BiH apolicirala za članstvo u WTO-u, pregovori su formalno započeti tek u decembru 2003. godine, kada je održana prva sjednica Radne grupe za pristupanje BiH WTO-u;
-U vrijeme započinjanja pregovora (decembra 2003.) o usaglašenosti domaćeg zakonodavstva sa WTO pravilima i principima, BiH je imala samo tri usvojena zakona u oblasti koje su predmet WTO sporazuma (Zakon o vanjskotrgovinskoj politici, Zakon o carinskoj politici i Zakon o carinskoj tarifi BiH). U tom kontekstu, tek nakon isteka perioda 2004 – 2010. u kojem su usvojeni ključni propisi, pristupni pregovori dobili su na dinamici;
-Zbog odredbi Zakona o unutarnjoj trgovini FBiH, usvojenim 2010. godine, kojima je, na neustavan način, ograničen plasman uvezene robe u tržnim centrima, kao i narušeno funkcioniranje jedinstvenog ekonomskog prostora BiH, pristupni pregovori bili su u potpunosti blokirani od septembra 2013. do februara 2018. godine.
Na osnovu prezentiranih činjenica, može se zaključiti da su pregovori za pristupanje BiH efektivno vođeni od decembra 2003. do septembra 2013. godine, a ponovo reaktivirani početkom 2018. godine.
Tačna je konstatacija da je prijem naše zemlje u WTO bio najavljen kao “gotovo svršen čin” još u septembru 2013. U to vrijeme bili su završeni bilateralni pregovori o pristupu tržištu sa SAD, ključnom članicom ove organizacije. Preduslov SAD za potpisivanje bilateralnog Protokola bio je potpuna realizacija Legislativnog akcionog plana, što je podrazumijevalo ukidanje spornih odredbi u Zakonu o unutarnjoj trgovini FBiH. Također, u to vrijeme pregovori sa Ukrajinom i Brazilom bili su svedeni na vrlo ograničen broj otvorenih pitanja, tako da je bilo realno očekivati da bi potpisivanje bilateralnog Protokola sa SAD mogao biti signal i za okončanje pregovora sa spomenute dvije članice.
Međutim, zbog nespremnosti institucija FBiH (Vlade i Parlamenta) da izmijene sporne odredbe Zakona o unutarnjoj trgovini, proces je potpuno blokiran do početka 2018.
To je omogućilo uključivanje u pregovore i Ruske Federacije, koji još uvijek traju.
Potpisivanje bilateralnog Protokola sa Brazilom daje izvjesni optimizam da bi pregovori za pristupanje WTO-u mogli biti završeni, u tehničkom smislu, do kraja 2018. godine, nako čega bi slijedio process ratifikacije i dostavljanja instrumenta ratifikacije s ciljem stupanja WTO sporazuma na snagu.
BM: Kako stoje stvari sa ispunjavanjem ostalih obaveza BiH iz Legislativnog akcionog plana – da li tu ima još nekih najasnoća ili neusaglašenosti?
TINJAK: Kao što je ranije navedeno, BiH je u septembru 2013. imala ispunjene obaveze sadržane u tzv. Legislativnom akcionom planu, osim izmjena i dopuna Zakona o unutarnjoj trgovini FBiH. To je bio razlog za zastoj u pregovorima, koji su reaktivirani nakon što je Parlament FBiH krajem 2017. usvojio izmjene i dopune spomenutog zakona.
Od reaktiviranja ovog procesa početkom 2018. godine, Legislativni akcioni plan nije bio predmet diskusije u okviru WTO pregovora. Naša nastojanja po ovom pitanju su da se ovaj dokument ostavi nepromijenjen. Postoji, međutim, opasnost da u slučaju neusvajanja nove Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva, Ruska Federacija zatraži da se kao obaveza u Legislativni akcioni plan uključe izmjene i dopune Zakona o derivatima nafte FBiH.
BM: Prema raspoloživim informacijama, pregovori sa SAD i Ukrajinom čekaju samo još formalno zaključivanje – kada će biti potpisani odgovarajući ugovori i zbog čega to do sada nije učinjeno?
TINJAK: Kao što smo naveli u prethodnom odgovoru, bilateralni pregovori sa SAD su završeni još u septembru 2013. U to vrijeme je sa SAD bio u potpunosti usaglašeni tekst bilateralnog Protokola za potpisivanje sa pratećim aneksima.
Međutim, zbog zastoja u pregovorima od 2013. do početka 2018. godine, SAD od početka 2018. insistiraju na reviziji svih promjena na zakonodavnom planu od 2013. godine, što podrazumjeva potpuno ažuriranje teksta Nacrta izvještaja Radne grupe o pristupanju (Draft Working Party Report – DWPR). U tom kontekstu, u martu su SAD dostavljeni odgovori na 78 pitanja iz oblasti zakonodavstva, a u ovom trenutku su u pripremi odgovori na dodatnih 38 pitanja, čime bi prema našim očekivanjima rad na ažuriranju Nacrta bio okončan.
Pored toga, nova administracija SAD je u prethodnom periodu izvršila ponovnu reviziju i verifikaciju dokumenta koji u okviru bilateralnog Protokola treba da budu potpisani. Potvrđeno je da je ovaj process okončan tako da se uskoro može očekivati i potpisivanje bilateralnog Protokola sa SAD.
Ukrajina već duže od dva mjeseca vrši reviziju (verifikaciju) teksta bilateralnog Protokola sa pratećim aneksima koji bi trebalo da budu potpisani. Prema posljednjim informacijama, ovaj proces je okončan i trebalo bi da uslijedi dogovor o datumu potpisivanja.
BM: Preostalo je još i finaliziranje pregovora sa Rusijom – šta su glavna otvorena pitanja zbog kojih Rusi još ne daju “zeleno svjetlo“ za prijem BiH u WTO?
TINJAK: Kada su u pitanju bilateralni pregovori sa Ruskom Federacijom stanje je sljedeće:
U oblasti zakonodavstva Ruska Federacija osporila je određene odredbe Zakona o naftnim derivatima FBiH koje se odnose na određivanje kvaliteta tečnih naftnih goriva. Naime, Federacija BiH je u spomenutom zakonu minimalan kvalitet tečnih naftnih goriva (bezolovnog benzina i dizel goriva) utvrdila u skladu sa odgovarajućim BAS EN standardima iz 2008. godine, čime je narušen jedinstven ekonomski prostor, jer se odredbe ovog zakona primjenjuju samo na dijelu BiH.
S druge strane, Republika Srpska u svom Zakonu o naftnim derivatima nema odredbe koje reguliraju kvalitet tečnih naftnih goriva.
Ova oblast je na nivou BiH regulirana Odlukom o kvalitetu tečnih naftnih goriva iz 2002. godine, koja je zbog rafinerije u Brodu u više navrata produžavana, a kojom je domaćoj rafineriji omogućen plasman goriva lošijeg kvaliteta. U međuvremenu, Rafinerija Brod tehnološki je osposobljena da proizvodi bezolovni benzin i dizel gorivo u skladu sa posljednjim BAS EN standardima usvojenim od strane Instituta za standardizaciju BiH. Rafinerija Brod u ovom trenutku jedino ne ispunjava standard u proizvodnji lož-ulja.
Budući da ruski proizvođač Gazprom proizvodi goriva višeg kvaliteta (bezolovni benzin od 100 oktana i dizel gorivo sa sadržajem sumpora ispod jedan posto), njihov zahtjev prema BiH je da se minimalan kvalitet tečnih naftnih goriva utvrdi u skladu sa posljednjim BAS EN standardima usvojenim od strane Istituta za standardizaciju BiH, da se omogući dodavanje aditiva u svim fazama (proizvodnja, transport, skladištenje) i da se omogući označavanje višeg kvaliteta goriva na benzinskim stanicama uz pravo korištenja takozvanog komercijalnog naziva goriva pored oznake važećeg BAS EN standarda.
U ovom trenutku pripremljena je nova Odluka o kvalitetu tečnih naftnih goriva u BiH, koja zadovoljava sve zahtjeve Ruske Federacije i koja je usaglašena sa odgovarajućim EU direktivama u ovoj oblasti. Međutim, usvajanje Odluke je upitno jer još uvijek nema saglasnosti entiteta po tom pitanju.
Kad su u pitanju pregovori sa Ruskom Federacijom o pristupu tržištu, može se konstatovati da su ruski zahtjevi uglavnom politički motivirani i vezani za odnos BiH sa Evropskom unijom.
U oblasti trgovine robom ostvaren je značajan napredak u pregovorima, a inicijalni zahtjevi Ruske Federacije, koji su obuhvatali skoro 6.000 proizvoda (tarifnih linija) značajno su reducirani. Najveću prepreku završetku pregovora u ovoj oblasti predstavlja protivljenje Rusije da BiH u ovim pregovorima može utvrditi tzv. bound nivo carinskih stopa iznad onih koje su trenutno u primjeni, što nije ograničeno nijednim WTO dokumentom. Procjena je da je pozicija Ruske Federacije po ovom pitanju motivirana potrebom da se izvrši određeni pritisak na EU i obezbijedi njihov fleksibilniji pristup prema Bjelorusiji.
U oblasti trgovine uslugama, najveći problem u pregovorima sa Ruskom Federacijom predstavlja zahtjev za punu liberalizaciju tržišta u sektoru transporta goriva putem cjevovoda. S obzirom na to da je jedan od najvećih proizvođača i snabdjevača evropskog tržišta prirodnim gasom, jasan je ekonomski interes Rusije u ovoj oblasti. S druge strane BiH ima obavezu da ovu oblast regulira u skladu sa standardima uspostavljenim u okviru Energetske zajednice, o čemu, kao što je poznato, nema konsenzusa unutar BiH. Dakle, u ovom trenutku u BiH postoje entitetski operateri, u vlasnišvu vlada entiteta, koji na svojim teritorijama imaju ekskluzivno pravo transporta gasa i upravljanja postojećim gasovodima. U skladu sa postojećim stanjem, BiH ne može u pregovorima sa Ruskom Federacijom preuzeti obavezu liberalizacije pristupa tržištu.
Također, na nivou BiH ne postoji tzv. krovno zakonodavstvo koje bi obezbijedilo funkcioniranje jedinstvenog ekonomskog prostora, niti za to ima saglasnosti, tako da se u ovom trenutku ne mogu anticipirati potencijalna buduća rješenja.
BM: Nakon ovoliko godina čekanja, koliko će eventualni prijem BiH u WTO uopće biti svrsishodan (i na koji način) budući da se trgovinski odnosi BiH sa njenim značajnim partnerima, bazirani i na poštivanju WTO standarda, razvijaju neovisno o činjenici da nismo u WTO?
TINJAK: Činjenica je da se do prije nekoliko godina procesu pristupanja BiH WTO-u pridavao znatno veći značaj. To je bilo i logično kada se ima u vidu da se, prije otpočinjanja pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju sa EU (SSP), najveći dio trgovinske razmjene BiH odvijao na MFN (Most Favored Nation – najpovlaštenija nacija) osnovi i obuhvatao je trgovinu sa svim zemljama svijeta, osim zemalja regiona sa kojima je BiH imala zaključene sporazume o slobodnoj trgovini.
Ovoj tvrdnji ide u prilog i činjenica da su tri zemlje regiona (Hrvatska, Makedonija i Albanija) postale članice WTO-a prije potpisivanja SSP-a. Treba dodati da je članstvo u WTO-u to vrijeme bilo preduslov za popisivanje tog sporazuma sa EU, od čega se kasnije odustalo u slučaju BiH, Srbije i Crne Gore.
U tom kontekstu, imajući u vidu potpunu liberalizaciju trgovine sa zemljama regiona u okviru regionalnog CEFTA sporazuma, Sporazuma o slobodnoj trgovini sa EFTA zemljama, skoro potpunu liberalizaciju trgovine sa EU u okviru SSP-a, kao i činjenicu da se u okvirima ovih sporazuma odvija najveći dio spoljnotrgovinske razmjene BiH (oko 80 posto), značaj pristupanja WTO-u je u dobroj mjeri relativiziran.
Ovo nije specifičnost samo kada je u pitanju proces pristupanja BiH i zemalja regiona WTO-u. Moglo bi se reći da je to jedan opći trend u globalnim okvirima, gdje se najveći dio svjetske trgovine odvija u okvirima tzv. regionalnih i bilateralnih, preferencijalnih sporazuma (NAFTA, Mercosur, ASEAN, EFTA), što podrazumijeva potpuno liberaliziranu trgovinu bez carinske zaštite ili po znatno redukovanim (preferencijalnim) nivoima carinske zaštite.
Dakle, pristupanje BiH WTO-u samo po sebi ne nosi otvaranje novih tržišta drugih zemalja za robe proizvedene u BiH, jer i u ovom trenutku BiH u trgovini sa svim zemljama svijeta ima obezbijeđen MFN tretman za svoje robe.
Značaj ovog procesa, dakle, treba gledati, prije svega, u prilici za izgradnju spoljnotrgovinskog sistema BiH, koji podrazumijeva uspostavljanje zakonodavnog i institucionalnog okvira za vođenje spoljnotrgovinske politike zemlje u skladu sa osnovnim principima i pravilima međunarodnog trgovinskog sistema definiranim u okviru WTO-a.
Kada je u pitanju značaj pristupanja WTO-u, treba naglasiti da ne postoji dilema da li BiH treba ili ne postati članica WTO-a. To je obaveza i preduslov koju nameću svi drugi integracioni procesi. Naime, svi ostali bilateralni i regionalni sporazumi, uključujući regionalni CEFTA sporazum i SSP, bazirani su na pravilima i principima koje uspostavlja WTO. Preduslov za njihovu uspješnu implementaciju je postojanje domaćeg zakonodavstva koje će biti u potpunosti usaglašeno za zahtjevima koje postavlja WTO.
Konačno, imajući u vidu činjenicu da WTO definira osnovne principe i uspostavlja sistem pravila prema kojima se odvija svjetska trgovina, sasvim je jasno da bh. privreda ima interes da posluje po unaprijed poznatim, predvidivim i transparentnim pravilima, a to je jedan od preduslova za intenzivnije privlačenje stranog kapitala u BiH.
Također, princip transparentnosti, uspostavljen u okviru WTO-a, trebao bi obezbijediti bolje i kvalitetnije informacije domaćim izvoznicima o uslovima plasmana domaćih roba na tržišta zemalja članica WTO-a.
