Hrvatska je uvela zabranu izvoza hrastovih trupaca na dvije godine zbog pronalaska štetnog organizma-hrastova mrežasta stjenica. Crna Gora je zabranila izvoz određenih šumskih sortimenata do maja 2019. godine. Albanija je zabranila sječu šume na period od 10 godina. Većina zemalja okruženja i Evropske unije uvele su takse na izvoz drvnih sortimenata ili potpuno zabranile njihov izvoz. Austrija, Hrvatska, Crna Gora, Kosovo već niz godina imaju takse na izvoz određenih drvnih sortimenata. Neke zemlje otišle su korak dalje i potpuno zabranile sječu šuma. Konačno, zbog nestašice dobara neophodnih za potrebe privrede dok država zbog šverca oblovinom gubi milione KM, nametnula se potreba da se i u BiH poduzmu slične mjere.
Entitetske vlasti su Vijeću ministara BiH, s ciljem razvoja domaće drvopreradivačke industrije, predložile zabranu izvoza neobrađenog drveta, okresanog, grubo obrađenog – učetvorenog drveta, uključujući i okorano drvo sa skinutom korom ili vanjskim slojevima drveta (šumskih drvnih sortimenata označenih u Odluci o utvrđivanju carinske tarife za 2018. godinu pod tarifnom oznakom 4403), a paralelno je predloženo i uvođenje takse na izvoz rezane građe i to za hrast 120 KM i bukvu 60 KM po toni ili kubnom metru. Također, s ciljem zaštite domaćih potrošača koji koriste ogrevno drvo, vlade su od Vijeća ministara zatražile uvođenje takse na izvoz cijepanog ogrevnog drveta u iznosu od 25 KM po toni, odnosno 18 KM po metru kubnom na period od dvije godine.
Međutim, dok s nestrpljenjem očekujemo da ova inicijativa stupi na snagu, još nije poznato kada će je Vijeće ministara BiH staviti na dnevni red.
Vrijednost izvoza
Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, proizvodnja šumskih sortimenata BiH u 2017.godini iznosila je 3.967.605 metara kubnih ili 4,9 posto manje nego 2016., dok je prodaja iznosila 4.048.047 metara kubnih ili 1,1 posto više nego 2016. godine.
Proizvodnja proizvoda drvne industrije u 2017. godini smanjena je za 1,1 posto, dok je proizvodnja namještaja smanjena za 14,9 posto.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, drvna industrija je u 2017. godini ostvarila izvoz u iznosu od 1.297.918.763 KM, što je za 9,2 posto više nego u 2016. godini. U okviru toga, izvoz proizvoda u skupini Drvo i proizvodi od drveta činio je 60,1 posto, a izvoz namještaja i montažne drvene gradnje 39,9 posto, što je povoljnije sa aspekta izvoza finalnih proizvoda od drveta nego prošle godine.
Pa, ipak, podaci ukazuju na to da BiH još uvijek u velikom procentu izvozi balvane, dasku, ogrijevno drvo i druge poluproizvode niske vrijednosti, dok je izvoz finalnih proizvoda znatno manji.
Što se tiče strukture izvoza po grupama proizvoda koji su najviše zastupljeni, u okviru skupine izvoza Drvo i proizvodi od drveta, izvoz proizvoda šumarstva činio je 14 posto, što je nešto više nego u 2016. posmatrano u apsolutnim iznosima. U okviru ukupnog izvoza proizvoda šumarstva najveće je učešće bilo ogrijevnog drveta 81,4 posto, a trupaca 8,1 posto. Ogrijevno drvo najviše se izvozilo u Italiju, Sloveniju, Austriju, Njemačku, Hrvatsku, Srbiju i Makedoniju, a trupci su se najviše izvozili u Srbiju, Austriju, Sloveniju, Italiju, Rumuniju i Mađarsku.
Vrijednost ostvarenog izvoza ukupnog drveta i proizvoda od drveta iznosila je 780.024.421 KM u prethodnoj godini, dok je 2016. godine izvezeno robe u vrijednosti 724.926.352 u okviru ove skupine.
Izvoz rezane građe činio je 27,7 posto ukupnog izvoza ili 360.296.942 KM, što je nešto više nego u 2016. godini posmatrano u apsolutnom iznosu kada je izvezeno rezane građe u vrijednosti 341.934.750 KM. Građa se najviše izvozila u Hrvatsku, Srbiju, Njemačku, Italiju, Austriju, Sloveniju, Kinu i Egipat. Izvoz ploča i furnira činio je 5,3 posto ili 69.148.563 KM, a parketa 4,3 posto ili 56.012.855 KM, dok je izvoz građevinske stolarije činio 5,4 posto ukupnog izvoza ili 70.857.226 KM što je približno kao i u 2016. godini. Furnir i ploče najviše su se izvozili u Italiju, Hrvatsku, Njemačku, Belgiju, Sloveniju, Maroko, Švicarsku i Francusku, a parket u Njemačku, Srbiju, Holandiju i Italiju. Građevinska stolarija najviše se izvozila u Italiju, Hrvatsku,Njemačku, Belgiju, Sloveniju,Maroko.
Izvoz namještaja učestvovao je sa 38,9 posto u ukupnom izvozu, što je za 12,7 posto više nego u 2016. godini. Izvezeno je namještaja u vrijednosti 505.291.038 KM, što je više nego u ranijoj godini kada je izvezeno namještaja u vrijednosti 448.057.548 KM.
U njegovoj strukturi najviše se izvozilo sjedišta i dijelovi od drveta, namještaj za trpezarije i dnevne sobe, ostali drveni namještaj, namještaj za spavaće sobe, drveni kuhinjski i kancelarijski namještaj. Sjedišta su se najviše izvozila u Njemačku, Austriju, Italiju, Hrvatsku, Holandiju, Švicarsku i Francusku. Kancelarijski namještaj najviše se izvozio u Njemačku, Švedsku, Hrvatsku, Austriju, Švicarsku, Sloveniju i Crnu Goru, dok se kuhinjski namještaj izvozio u Švicarsku, Hrvatsku, Norvešku, Austriju, Sloveniju, Njemačku, Švedsku i Francusku. Spavaće sobe i namještaj od drveta za dnevne sobe i trpezarije najviše se izvozio u Njemačku, Holandiju, Hrvatsku, Austriju, Srbiju, Francusku, Sloveniju, Češku i Dansku. Ostali drveni namještaj i dijelovi izvozili su se pretežno u Njemačku, Hrvatsku, Češku, Italiju, Austriju, Francusku i Sloveniju.
U posmatranom periodu izvoz montažnih drvenih kuća činio je 0,9 posto ukupnog izvoza ukupne vrijednosti 12.613.305 KM. Montažne drvene kuće najviše su se izvozile u Švedsku, Švicarsku, Francusku, Hrvatsku, Veliku Britaniju, Austriju i Njemačku.
Apsurd uvoza
Porazno je da od ukupnog izvoza drvnog sektora u 2017. godini, koji je iznosio 1.297.918.763 KM i koji je nešto manji nego u ranijoj godini kada je iznosio 1.188.865.450 KM, veliki postotak otpada upravo na sirovinu i rezanu građu, a prioritet BiH trebao bi biti izvoz finalnih proizvoda.
“Ogromne količine, a posebno liščara sijeku se nelegalno i izvoze u nižim fazama prerade iz BiH”, rekao je za Business magazine Suad Ećo, direktor Ećo Company.
Osnovni problem drvoprerađivača u cijeloj zemlji je neodostatak sirovine.
Iako je više od pola teritorije BiH prekriveno šumama, apsurdno je da su drvoprerađivači zbog loših zakonskih rješenja prinuđeni da uvoze sirovinu. S jedne strane prisutan je nekontrolirani izvoz, dok sa druge strane firme koje se bave gotovim finalnim proizvodom od hrasta ili bukve, a za koju istovremeno imaju veliku potražnju na evropskom i svjetskom tržištu, nemaju dovolju količinu sirovine koju mogu nabaviti na domaćem tržištu kako bi mogli odgovoriti na zahtjeve svojih kupaca.
“Prerađivački kapaciteti dva puta su viši nego što imamo trupaca za preradu te često da bi prevazišli svoje problem sa sirovinom, firme kupuju rezanu građu u regiji”, objašnjava Ećo.
To potvrđuju i zvanični podaci Uprave za indirektno oporezivanje, prema kojima je vrijednost uvoza drveta i proizvoda od drveta u 2017. godine iznosila 256.841.080 KM i veća je nego u ranijoj godini kada je iznosila 235.926.312 KM. U strukturi ukupnog uvoza najznačajnija stavka su ploče 42,8 posto ili 148.653.215 KM gdje je zabilježeno povećanje uvoza u odnosu na 2016. godinu kada je uvezeno ploča u vrijednosti 123.092.275 ili 37,4 posto.
Zajednička mjera
Zabrana slobodne razmjene oblovine na teritoriji BiH i svojevrsna recipročna, djelimična rješenja ne pomažu mnogo. Praksa privremenih, internih mjera koje su imale za cilj zadržati sirovinu u jednom entitetu, nije utjecala na izvoz sirovine iz BiH. Naime, nakon što je Vlada RS radi zaštite potreba privrede u septembru 2017. godine propisala privremenu mjeru zabrane izvoza trupaca izvan teritorije RS, pa čak i u FBiH, za period od šest mjeseci – u decembru to je uradila i Vlada FBiH.
Ta privremena mjera s usklađenim rokom primjene prestala je važiti u oba entiteta te su nadležni bili primorani hitno iznaći novo rješenje za bh. drvoprerađivače kako bi spriječili nestašicu dobara.
Proizvođači namještaja iz FBiH ukazivali su u više navrata na nužnost zabrane izvoz van granica naše države, kao i da će ih zabrana trgovine unutar entiteta dovesti u nezgodan položaj.
“Mjera o zabrani prometa trupaca u entitetima nije polučila rezultate, jer se borimo za jedinstven ekonomski proctor, a ne zabranu prometa unutar BiH i zato se išlo sa ovim mjerama zabrane za izvoza iz BiH”, rekao je Suad Ećo, direktor Ećo Company.
Da je ranije privremeno rješenje bilo nedovoljno u svakom smislu, potvrdili su i iz Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.
Sada entitetske vlasti traže zabranu izvoza sirovine i uvođenje taksi na proizvode koji se najviše izvoze iz BiH.
“Svakako je neophodno uvesti mjere kojima će se zabraniti izvoz trupaca i uvesti takse na izvoz određenih drvnih sortimenata, čime će se podmiriti potrebe drvoprerađivača u BiH. Očekujemo bolje snabdijevanje drvoprerađivača, a posebno proizvođača finalnih proizvoda. To je bio i cilj ove mjere. Rezultat ovih mjera bit će novo upošljavanje u drvnoj industriji te daljnji rast finalnih proizvoda kao krajnji rezultat”, rekao je Ećo.
Drvoprerađivači koji imaju veći stepen finalne obrade drveta očekuju da će moći bolje podmiriti svoje potrebe te da će se povećat broj zaposlenih u ovom sektoru.
Iz entitetskih ministarstava očekuju da se domaći drvoprerađivači usmjeriti na prelazak u više faze finalizacije svojih proizvoda, kako bi dobili veću vrijednost samog proizvoda, a također i da će instalirani pilanski kapaciteti prelaziti u veće faze obrade drveta.
Interesantna je i predviđena taksa na izvoz ogrjevnog drveta s ciljem zaštite domaćih potrošača koji kao sirovinu za grijanje koriste drvo. Primjetno da zbog nestašice njegova vrijednost raste, dok se BiH odnedavno suočava s povećanjem potražnje manje vrijednih sortimenata. Samo za šest mjeseci ove godine na inostranom tržištu završilo ogrijevno drvo u vrijednosti 12 miliona KM.
Ponuđeno rješenje upućeno Vijeću ministara BiH također je privremeno rješenje, ali od nečega se mora krenuti.
Sekretar Udruženja šumarstva i prerade drveta Privredne komore RS Lazo Šinik rekao je kako ove mjere neće biti konačno rješenje za zaštitu domaće drvne industrije, ali svakako doprinose poboljšanju snabdijevanja domaćeg tržišta drvnim sortimentima.
“Ako smanjimo izvoz rezane građe, povećala bi se mogućnost većeg stepena obrade i to nam je bio jedini cilj. Nemoguće je mjerom uvođenja taksi očekivati da prestane izvoz drvne sirovine iz BiH, ali bi nam značilo i kada bismo smanjili izvoz rezane građe lišćara. S četinarima to nije ogroman problem jer ih imamo dovoljno, a kapaciteti za naredne faze nisu tako razvijeni”, rekao je Šinik.
Prihodi od taksi bi putem Uprave za indirektno oporezivanje bili uplaćivani u budžete entiteta i Brčko Distrikta BiH i to na posebne namjenske račune općekorisnih funkcija šuma, u skladu s porijeklom šumskih drvnih sortimenata od kojih su izrađeni poluproizvodi ili proizvodi za koje se plaća taksa. Sredstvima od taksi bilo bi finansirano deminiranje šuma i izgradnja šumskih puteva. U BiH je minirano oko 120.000 hektara šuma, što onemogućava eksploataciju. Deminiranjem bi se omogućilo da se iskoriste šumska bogatstva kojima raspolaže BiH, poveća broj sirovina u drvoprerađivačkoj industriji, a samim tim bi se povećao obim posla i zaposlenost u ovom sektoru.
Pa, ipak, dugoročno rješenje za šumarstvo i šumu kao i za drvnu industriju bilo bi konačno donošenje Zakona o šumama.
“Samo zakonom uređeno gospodarenje omogućuje kvalitetno korištenje šume kao i ostavljanje ovog resursa generacijama koje dolaze. Bez zakona uništavamo resurs i srljamo u propast”, rekli su iz Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.
Grantovi u okviru USAID WHAM projekta
Jedna od tačaka pete Skupštine Asocijacije drvne industrije i šumarstva, koja je održana prošle sedmice u Vanjskotrgovinskoj komori BiH, bila je prezentacija USAID projekta Razvoj radne snage i većeg pristupa tržištima (WHAM – Workforce and Access to Higher Markets), sa posebnim osvrtom na stručno osposobljavanje radnika za potrebe drvne industrije BiH. Ovim projektom kompanije bi dobile edukaciju uposlenika koja bi se vršila na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu kao i finansijsku podršku USAID-a.
„Na terenu dobijamo informacije od kompanija da su u deficitu sa kvalitetnim kadrom s obzirom na to da ljudi odlaze iz kompanija, a s druge strane popunjavanje tih radnih mjesta vrlo teško ide jer škole i fakulteti ne mogu adekvatno odgovoriti na zahtjeve poslodavaca. Uposlenici koji nama dolaze nemaju adekvatno znanje te nam je potreban dug vremenski period da bi ih osposobili i prilagodili našem radu“, istaknuo je Suad Ećo, direktor Ećo Company.
Dodao je da, kada je u pitanju odlazak radne snage zbog niskih place, sav se teret ne može prebaciti na poslodavce. Prema procjenama VTKBiH , u BiH trenutno posluje 1.425 kompanija drvne industrije, a sektor šumarstva i drvne industrije u BiH upošljava oko 30.000 radnika. Broj radnika u drvnoj industriji u FBiH je oko 11.600, od čega je 6.489 iz oblasti prerade drveta, a 5.159 iz oblasti proizvodnje namještaj.
Murčo Obućina, profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu naglasio je da bi se realizacijom WHAM projekta vršila permanentna edukacija uposlenika određenih kompanija, kao i edukacija lica koja se nalaze na evidencijama službi za zapošljavanje.
„Veliki problem drvne industrije svakako je nedostatak kvalitetnog obrazovanja. U saradnji sa Srednjom školom za okoliš i drvni dizajn, Mašinski fakultet Univerziteta u Sarajevu bio bi centar edukacije gdje bi imali različite module obrazovanja, zavisno od potreba industrije. Također, jedan o segmenata kojima bi se ovaj edukacijski centar bavio je i razvoj i istraživanje, kontrola kvaliteta, dakle onaj prateći segment drvne industrije bez čega ne može ići u dalji razvoj. Za dalji razvoj ključne stavke su istraživanje i edukacija“, objašnjava Obućina.
“Ciljevi formiranja ovog edukacijskog centra na Mašinskom fakultetu su razvojno orijentirani i na usluzi privredi te bi osim edukacije i ispitavanja kvalitete proizvoda od drveta, centar nudio tehničko-tehnološku podršku, poslovno savjetovanje i doprinio bi internacionalizaciji”, dodao je Obućina.
Obuka i edukacija bile bi usmjerene na osposobljavanje i prekvalifikaciju odraslih nezaposlenih osoba, koje imaju srednji nivo obrazovanja ili treći stepen bilo kojeg zanimanja te žele dodatnu obuku i prekvalifikaciju u zanimanje sa kojim mogu lakše doći do zaposlenja. Također, uposlenici u drvnom sektoru, a koji imaju potrebu za dokvalifikacijom ili dodatnom obukom u pojedinim tehnološkim procesima drvne industrije mogli bi u ovom centru dobiti odgovarajuću edukaciju.
Planirano je da obuka obuhvata deset oblast, a za svaku je predviđeno 24 časa, od čega minimalno dvije trećine praktične obuke. Ukupan period trajanja obuke bio bi od šest do osam mjeseci.
Realizacijom ovog projekta došlo bi do unaprjeđenja radne snage u ciljanim sektorima kroz razvoj partnerstva između privatnog i javnog sektora za dijeljenja troškova zapošljavanja i prekvalifikacije radne snage za potrebne vještine. Također, projekat bi doprinio i poboljšanju kvaliteta proizvoda kao i uvođenju novih tehnologija za upravljanje i certificiranje. Projekat bi, prema procjenama profesora Obućine, doprinio i lakšem pristupu novim tržištima preduzećima koja bi učestvovala u projektu.
Osim Mašinskog fakulteta i Srednje škole za okoliš i drvni dizajn USAID WHAM projekt će podržati i VTKBiH, kompanije drvne industrije u BiH, a bio bi otvoren za sve one koji su zainteresirani za saradnju.
Inače, ovaj projekt novi je trogodišnji program koji ima za cilj stimuliranje otvaranja novih radnih mjesta kroz unapređenje trgovinske integracije BiH i ekspanzije u EU i regionalna tržišta. Ovo će biti postignuto primarno putem programa dodjele bespovratnih sredstava lokalnim, malim i srednjim preduzećima. Cilj pojekta je povećanje izvoza za 30 posto potpomognutim preduzećima i kreiranje 1.545 novih radnih mjesta od kojih pola za mlade i 20 posto za žene.
USAID WHAM projekat je sredinom aprila dodijelio grantovska sredstva u ukupnom iznosu od 712.000 KM svojim prvim korisnicima i to VTK BiH, Privrednoj komori FBiH, Privrednoj komori RS, Privrednoj komori USK, Agenciji za ekonomski razvoj grada Prijedora te Fondaciji Hastor.
VTKBiH dodijeljen je grant od 159.000 KM za realizaciju Projekta pristupa novim tržištima i certifikacije kompanija iz metalskog i drvnog sektora BiH, koji za cilj ima povećanje izvoza i prodaje, razvoj domaće radne snage i otvaranje novih radnih mjesta u ovim sektorima, kao i certifikaciju proizvodnih pogona i radne snage za lakši pristup novim tržištima za mala i srednja preduzeća u BiH.
