Prije dvadeset godina, kada je konvertibilna marka zamijenila do tada, ali i godinama poslije građanima Bosne i Hercegovine neprikosnovenu njemačku marku, usput iz platnog prometa naše zemlje istiskujući odomaćene valute susjednih Hrvatske i Srbije te nikada punim kapacitetom zaživjeli bh. dinar, mnogi su skeptično vrtjeli glavom sumnjajući da će KM uopće opstati, a kamoli još i zaista postati jedinstvena bosanskohercegovačka valuta i jedino platežno sredstvo na cijeloj teritoriji države. No, dvije decenije kasnije, njemačka marka i bh. dinar davna su historija, hrvatska kuna i srpski dinar švercuju se još jedino u Neumu te pojedinim lokalnim pograničnim kioscima i kafanama, dok je KM ne samo općeprihvaćeno sredstvo plaćanja u svim dijelovima BiH, već stabilna valuta koja se bez problema može konvertirati u mjenjačnicama i bankama bilo koje zemlje Evrope i svijeta.
Povodom jubilarne godišnjice puštanja u opticaj konveribilne marke, svrsishodnost njenog uvođenja provjerili smo i kod najpozvanije osobe za razgovor o toj temi – Senada Softića, guvernera Centralne banke BiH, pitajući ga u kojoj mjeri je KM zaista konvertibilna i koliko je doprinijela i doprinosi finansijskoj stabilnosti zemlje.
Neupitna konvertibilnost
“Puna konvertibilnost konvertibilne marke nikada nije dovedena u pitanje, može se zamijeniti za bilo koju valutu, a domaća javnost, relevantne domaće i međunarodne institucije i investitori nikad nisu doveli u pitanje fiksan kurs KM prema sidrenoj valuti koja predstavlja temeljac stabilnosti.
I u ekonomskom programu Evropske unije za BiH, valutni odbor je ocijenjen kao sidro stabilnosti – monetarne, a time i finansijske, na koje se oslanjaju međunarodne finansijske institucije, međunarodne agencije za procjenu suverenog kreditnog rejtinga. Na temelju te stabilnosti strani investitori baziraju svoje ocjene o mogućnostima investiranja u BiH.
U neizvjesnom okruženju i sve većim izvorima nestabilnosti nije preporučen rizik odstupanja od jedine stabilnosti u monetarnoj sferi koju odražava CBBiH. Stoga, može se reći da je uvođenje konvertibilne marke bio ne samo dobar, nego i odlučujući korak u kreiranju zajedničkog monetarnog sistema i održavanja monetarne i finansijske stabilnosti“, ističe Softić u izjavi za Business magazine.
S obzirom na polički i ekonomski ambijent u kojem je konvertibilna marka ugledala svjetlo dana, na putu njenog zaživljavanja kao platežnog sredstva na području cijele države i njene promocije van granica BiH stajale su brojne prepreke, o čijem obimu i kompleksnosti govori i činjenica da su, kako podsjeća Softić, u to doba u našoj zemlji korištene čak četiri valute – bosanskohercegovački dinar, srpski dinar, hrvatska kuna i njemačka marka, od kojih je samo ova posljednja bila prihvaćena na cijeloj teritoriji države.
“Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, pred Bosnom i Hercegovinom stajao je period prevladavanja aktuelne ekonomske i socijalne situacije, otvaranje procesa tranzicije ka tržišnoj privredi koja je, pored ostalog, podrazumijevala ozbiljne i duboke reforme i stvaranje povoljnih uslova za obnovu i razvoj.
Sastavni dio tog procesa bila je i reforma monetarnog sistema zemlje, odnosno, priprema i donošenja Zakona o CBBiH, čiji je prvenstveni cilj bio stvaranje povoljnog monetarnog ambijenta i institucionalnih pravnih okvira za prevladavanje tadašnje monetarne situacije, te postizanje i ostvarivanje monetarne stabilnosti, kao jednog od ključnih elemenata stabilnosti bankarskog sistema i makroekonomske stabilnosti u cjelini. Monetarna stabilnost bila je posebno važna i za uključivanje međunarodnih finansijskih institucija i direktnih stranih investitora u pružanju pomoći u obnovi i razvoju zemlje. Ustavom BiH i Zakonom o CBBiH određeno je da je Centralna banka jedina ovlaštena institucija za izdavanje novca i monetarnu politiku na cijelom području BiH.
Nakon dugotrajnih pregovora u vezi sa dizajnom valute, prve novčanice konvertibilne marke u apoenima od jedne, pet i 10 KM izdate su 22. juna 1998. godine, a u apoenima od 20, 50 i 100 KM 27. jula 1998.godine. Prve kovanice KM izdate su 9. decembra 1998. godine u apoenima 20, 20 i 50 feninga.
Vrlo brzo, KM je postala dominantno sredstvo u gotovinskim transakcijama, a do kraja 1999. godine postala je i jedino sredstvo plaćanja.
Kao što je poznato, CBBiH je uspješno savladala sve prepreke koje su se pojavile na putu uvođenja jedinstvene valute te je uspješno provođenje samog tog procesa doprinijelo prihvaćanju konvertibilne marke kao jedinog zakonskog sredstva plaćanja“, ističe Softić.
U priči o KM, nazaobilazna tema je valutni odbor, kojeg se nerijetko osporava kao najprimjereniji monetarni koncept za BiH. Na pitanje koliko su te primjedbe na mjestu i koliko je naša zemlja realno blizu ili daleko od ostvarivanja uslova za odustajanje od sistema valutnog odbora, odnosno koje sve pretpostavke moramo ispuniti da bismo uopće mogli ozbiljno razmišljati o promjeni postojećeg koncepta, Softić potcrtava da “s obzirom na monetarnu stabilnost koju pruža model valutnog odbora, takav model treba zadržati dok se ekonomija ne stabilizira do razine da je spremna za liberalniji tip monetarne politike“.
“Model valutnog odbora i dalje predstavlja najprikladnije rješenje za BiH, a od njegovog uvođenja do danas zabilježena su kontinuirana pozitivna kretanja svih bitnih makroekonomskih i pokazatelja koji se odnose na bankarski sektor u BiH.
Okvir monetarne politike u BiH neće se mijenjati, a osnovni zadatak Centralne banke i dalje će biti očuvanje monetarne i finansijske stabilnosti u zemlji, uz mogućnost traženja modaliteta za intenzivnije uključivanje CBBiH u ekonomski ambijent BiH.
Stabilnost koju pruža valutni odbor, praćena dobro osmišljenim reformama može dovesti do ekonomskog rasta. S druge stane, potrebno je biti svjestan i nedostataka – ograničenog broja instrumenata monetarne politike te činjenica da CBBiH nema ulogu banke posljednjeg utočišta, odnosno kreditora u kranjoj nuždi, da ne može investirati u domaće vrijednosne papire itd.
Značajno je naglasiti da u proteklih 20 godina jedan od osnovih principa stabilnosti valutnog odbora – pokrivenost monetarne pasive i domaće valute neto deviznim pričuvama, nikada nije bio ugrožen, osim u prvim mjesecima neposredno po osnivanju CBBiH, a do završetka likvidacije Narodne banke BiH“, napominje Softić, pritom decidno odbacujući i prilično često plasirane teze kritičara koncepta valutnog odbora prema kojima je konvertibilna marka precijenjena, a “usidrenost“ za euro štetna za domaće privrednike, posebno za one izvozno orijentirane.
“Fiksni devizni kurs prema euru nije problem bh. privredi – čak naprotiv. Realni efektivni kurs prema valutama glavnih trgovinskih partnera ne pokazuje značajna odstupanja od ravnotežnog položaja.
Problem niske konkurentnosti nekih domaćih proizvoda na međunarodnim tržištima nije posljedica potencijalno precijenjene valute, pa im samim tim ni potencijalna devalvacija, osim u inicijalnom periodu, ne bi pomogla.
S druge strane, inflacija, koju kao mala otvorena ekonomija ne bismo mogli uspješno ciljati, znatno bi uticala na visinu ukupnog javnog i unutrašnjeg duga privatnog sektora, samim tim i na servisiranje duga, s obzirom na iznos zaduženja u stranim valutama ili indeksirano u stranim valutama“, upozorava Softić.
Mada je ulazak BiH u Evropsku uniju, a potom i u eurozonu, iz trenutne perspektive više utopijska maštarija nego priča čiji se happyend barem nazire u doglednoj budućnosti, svečarski povod za razgovor otvara prostor i za osvrt na poziciju KM u kontekstu evropskih integracija. Koliko bi, u optimističnom scenariju koji podrazumijeva skori ulazak BiH u Evropsku uniju i potom u eurozonu, prelazak na euro bio (bez)bolan proces, retoričko je pitanje u vezi s kojim Softić također nema naročitih dilema, tim prije što, kako kaže “EU kao koncept integracije predstavlja okvir i strateški cilj BiH, a samim tim i CBBiH, te je stoga budućnost domaće valute vezana i ovisit će o procesu europskih integracija“.
Čekaonica za euro
“Potrebno je odmah naglasiti da ulazak u EU ne znači i automatski prelazak sa domaće valute na euro. Za tako nešto potrebno je da se ispuni niz preduslova i to nije tako brz proces.
Kako bi se sačuvala stabilnost eurozone i zajedničke valute, Ugovorom o funkcioniranju Evropske unije propisani su kriteriji koje zemlja članica mora zadovoljiti kako bi mogla uvesti euro kao vlastitu valutu. Konvergencijski kriteriji podrazumijevaju ekonomsku i pravnu konvergenciju (približavanje) članicama eurozone. Ako država članica ispunjava sve kriterije, a ispunjenost se utvrđuje u Izvještaju o konvergenciji, Vijeće donosi odluku da je zemlja spremna na uvođenje zajedničke valute, čime zemlja formalno postaje članica eurozone i ulazi u treću fazu Evropske monetarne unije (EMU).
No, prije toga treba proći kroz čekaonicu za euro, takozvani ERM 2 (ERM – europski tečajni mehanizam). Boravak u ERM 2 je jedan od konvergencijskih kriterija, pa je i sam boravak u njemu obavezan. Međutim, slanje zahtjeva za ulazak u kursni mehanizam ERM 2 je dobrovoljan. Vremenski okvir ili kriteriji kada bi to trebalo biti nisu propisani. Sam čin slanja zahtjeva za ulazak u ERM 2 ne znači automatski ulazak i nije garancija da će u tom trenutku zemlja uistinu ući u mehanizam.
Inače, bitno je napomenuti da je uloga CBBiH u EU integracijskom procesu BiH vrlo značajna, budući da stabilna i pouzdana centralna banka daje ključan doprinos makroekonomskoj stabilnosti, unapređuje proces ekonomske tranzicije i konvergencije ka tržišnoj ekonomiji i doprinosi cjelokupnoj boljoj pripremljenosti zemlje za članstvo u EU. U okviru strategije usklađivanja praksi, standarda i politika sa EU standardima centralnog bankarstva, CBBiH kontinuirano radi i nastavit će raditi u budućnosti na jačanju institucionalnih kapaciteta, unapređenju učinkovitosti poslovanja, uvođenju novih pravila, politika, promjene praksi, daljeg razvoja i obuke osoblja u cilju priprema za pristup u Evropski sistem centralnih banaka (ESCB), kada BiH uđe u EU“, poručuje Softić.
U kontekstu međunarodne pozicije KM, odnosno uticaja dešavanja na globalnom i evropskom finansijskom tržištu na stabilnost bh. valute, guverner CBBiH komentira i bojazan pojedinih ekonomskih analitičara da bi konvertibilna marka mogla biti donekle poljuljana početkom iduće godine, usljed restriktivnih mjera Evropske centralne banke (ECB) zbog kojih se očekuje poskupljenje novca na evropskom tržištu, pri čemu takve strahove ocjenjuje potpuno neutemeljenim.
“Do takvih tumačenja očito dolazi zbog, od strane pojedinih analitičara, miješanja pojmova deviznog kursa i cijene novca.
Normalizacija monetarne politike vodećih svjetskih centralnih banaka, uključujući i ECB, je neminovnost. Međutim, niko ne može sa potpunom sigurnošću predvidjeti kada će se to i dogoditi. Ono što se može sa sigurnošću reći je da će prouzročiti rast kamatnih stopa u ekonomijama vodećih centralnih banaka, a koji će se preliti i na ostatak svijeta. Zbog snažnih veza regije sa eurozonom – i kroz trgovinske i kroz finansijske tokove, rast kamatnih stopa u BiH i ostalim zeljama zapadnog Balkana će biti gotovo istovremen. Međutim, kurs KM prema sidrenoj valuti – euru i dalje će biti nepromijenjen. U odnosu na druge svjetske valute, nominalni kurs KM će pratiti kurs eura prema tim valutama“, zaključuje Softić.
