Bosna i Hercegovina uz veliko vodno bogatstvo i povoljne klimatske uslove ima velike potencijale za razvoj slatkovodnog ribarstva koje je jedan od perspektivnijih sektora poljoprivrede u BiH. Tome u prilog ide i činjenica da je riba vodeći proizvod animalnog porijekla koji je dozvoljeno izvoziti na tržište Evropske unije. Međutim, prirodni faktori bez adekvatne podrške nisu dovoljni. Proizvođači ribe već godinama se žale na loš položaj zbog čega ne mogu proširiti proizvodnju te ostvariti veće prihode.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u 2017. godini proizvedeno je 3. 036,7 tona pastrmke i 467,8 tona šarana, dok je ostala slatkovodna riba proizvedena u količini od 256,0 tona. Ukupna proizvodnja konzumne ribe u 2017. godini smanjena je za 17,6 posto u odnosu na 2016. godinu. Proizvodnja šarana smanjena je za 41 posto, a pastrmke za 11 posto.
Kada su u pitanju riba i riblje prerađevine, u prošloj godini BiH je ostvarila izvoz u vrijednosti od 30,4 miliona KM, dok je uvoz iznosio 32,5 miliona KM. Najviše smo uvozili iz Španije, Francuske i Hrvatske, a izvozili u Crnu Goru, Rumuniju, Srbiju i Francusku. Mrijestilišta i ribogojilišta su brojna i različitih su kapaciteta. Najznačajnije riblje vrste u sektoru akvakulture BiH su salmonidne (kalifornijska pastrmka, potočna pastrmka i potočna zlatovčica), ciprinidne (šaran, amur, bijeli glavaš tolstobik), morske (lubin, orada i zubatac) i mekušci (dagnje i ostrige).
Poslovni ambijent
Ribarstvo Slap iz Rogatice od 2005. godine bavi se uzgojem i preradom ribe. Na godišnjem nivou proizvedu oko 1.200 tona konzumne ribe, a dnevno prerađuju od osam do 10 tona gotovog proizvoda. Veći dio od ukupne proizvodnje plasiraju na bh. tržište dok ostatak izvoze.
„Plasman ribe na domaćem tržištu je 60 posto, dok je na inozemno tržište 40 posto. Što se tiče tržišta i proizvoda Ribarstva Slap, na inozemnom tržištu možemo prodati i tri puta više nego što proizvedemo na godišnjem nivou. U ovom slučaju, kao i u svemu, današnje rukovodstvo države i naši političari to ne znaju realizovati ili neće, izuzetak je ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Mirko Šarović koji radi svoj posao“, za Business magazine kaže Muhamed Tabaković, direktor kompanije Ribarstvo Slap.
Uspješan proizvođač i izvoznik je i Zoran Tepić, direktor kompanije Ribnjak Janj-Tropic ribarstvo iz Banje Luke, koja na godišnjem nivou proizvede 1.500 tona pastrmke sa tendencijom rasta deset posto, a od ukupne proizvodnje 60-70 posto izvoze na strana tržišta.
„Mi smo jedini aktivni izvoznici ribe iz Bosne i Hercegovine na tržište Evropske unije. Naši proizvodi prisutni su na tržištima regiona -Srbija, Hrvatska, Makedonija, Kosovo, Crna Gora, ali i dalje, na tržištima Slovenije, Italije, Rumunije, Njemačke i Švicarske. Strateški smo opredijeljeni ka izvozu i veoma smo zainteresovani za pronalaženje stranih partnera u svom daljem razvoju,“ za Business magazine kaže Zoran Tepić.
Međutim, iako uspješno posluju ovi poduzetnici suočavaju se s mnogo problema. Tepić kaže da im najveću prepreku predstavlja nepovoljan poslovni ambijent, neusaglašeni stavovi na nivou entiteta i države BiH kada su u pitanju proizvođači ribe te da je i dalje dosta bitnih i esencijalnih stvari koje treba uraditi da bi se vremenom ova grana poljoprivrede, u skladu sa potencijalima, razvila.
Veliki problem, na koji proizvođači ribe godinama upozoravaju je i oko 150 parafiskalnih nameta.
„Veterinarski obrazac-pasoš zbog visoke cijene, koncesiona naknada koja se određuje na osnovu ukupnog prometa bez obzira na rezultat poslovanja, različite naknade za različite stvari čija sredstva se ne koriste namjenski, naknade za korištenje vode po dva osnova neki su od nameta koji nas opterećuju,“ navodi Tepić.
Iste probleme navodi i Tabaković.
„Umjesto da pojednostave i smanje obaveze i na taj način podstaknu proizvođače da zaposle novu radnu snagu, proizvođači ribe jednu te istu stvar, tačnije vodu koju koriste, plaćaju dva puta i to kroz vodnu naknadu i kroz koncesiju. Ta ista voda da nisam ja tu ili moje kolege tekla bi isto i plaćao je ne bi niko,” objašnjava Tabaković.
Dževad Handžar, direktor ribogojilišta Laks d.o.o. iz Salakovca kod Mostara, također je nezadovoljan kada je u pitanju plaćanje parafiskalnih nameta.
“Razne vrste monitoringa (vode, buke), komunalne rente, naknade turističke zajednice, atomsko sklonište pri izgradnji ribnjaka i gomilu drugih nebuloza moramo platiti. Imamo primjer gdje smo morali skinuti dio kaveza za uzgoj ribe i smanjiti proizvodnju na stanje iz 2009. godine bez ikakvog valjanog razloga. Nadležno Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva nije poduzelo ništa da stane na stranu proizvođača, a svi pričaju kako nam radna snaga odlazi u inostranstvo,” za Business magazine kaže Handžar.
Još jedan problem koji poduzetnici koji se bave ovom djelatnošću imaju jesu i niske kvote za bescarinski izvoz. Tako su bescarinske kvote za izvoz pastrmke sa 60 tona povećane na 500 tona. Navedeno povećanje bilo je predviđeno izmjenama Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koji je stupio na snagu 1. februara prošle godine, ali je zvanično, bescarinski izvoz odobren nakon deset mjeseci kašnjenja. Iako je došlo do povećanja, što predstavlja i određeni pomak, naši sagovornici smatraju da bi ove kvote trebale biti znatno veće.
Nedostaje podrška
Odnosom nadležnih institucija nisu zadovoljni te tvrde da bi država mogla i trebala uraditi više za njih.
“Nismo zadovoljni odnosom države, država nas guši i tjera da ugasimo proizvodnju i napustimo domovinu. Poticaj postoji, ali toliko jadan i bijedan da se ne isplati ni pripremati dokumentacija za njega. FBiH malo prednjači u odnosu na RS,” tvrdi Tabaković.
Nezadovoljan je i Tepić, kako kaže, prvenstveno zbog netransparentnog, neadekvatnog tretmana, kao i zbog nestavljanja svih proizvođača ribe u isti položaj. Dodaje da država daje poticaje za uzgoj ribe i proizvodnju mlađi, dok poticaje za kapitalna ulaganje ne daju svake godine. Također, ističe da su poticaji u RS dosta niži u odnosu na FBiH.
Handžar navodi da poticaje za proizvedenu i prodatu ribu po kilogramu ostvaruju preko Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i da toga nemaju ne bi mogli živjeti od ove proizvodnje te dodaje da drugih poticaja nije bilo u zadnjih nekoliko godina.
A da je potrebno uraditi više smatraju i u Vanjskotrgovinskoj komori BiH.
“Da bi se dalje razvijao, sektoru ribarstva potrebna je podrška nadležnih institucija u cilju stvaranja pogodnog poslovnog ambijenta za proizvođače, što se prvenstveno odnosi na investicije za modernizaciju tehnologija, uvođenje novih uzgojnih metoda te osiguravanje povoljnih kreditnih sredstava i bespovratnih sredstava iz EU fondova. Omogućavanje izvoza žive ribe na tržište EU dodatno bi unaprijedilo sektor ribarstva. Ukoliko bi se pored smrznute, rashlađene ribe i ribljih prerađevina omogućio izvoz i žive ribe to bi bila jedna od konkretnih podrški koje država može da pruži ovom sektoru”, za Business magazine kaže Tijana Muhamedagić, stručni saradnik– sekretar za prehrambenu industriju u VTKBiH.
Većom podrškom, riba bi mogla biti vodeći proizvod animalnog porijekla u BiH, smatraju naši sagovornici. Bogatstvo čistim rijekama i prirodni faktori već su tu. Samo je potrebno pronaći pravi način da se to iskoristi, a olakšanjem i rasterećenjem ova bi proizvodnja mogla biti doživjeti veću ekspanziju.
“Osloboditi se carina, dati poticaj na proizvodnju, a pogotovo na izvoz i da vidite kako ova zemlja može naprijed. Imamo zdrave rijeke, Drinu, Neretvu, Unu, Vrbas i mnoge sporedne riječice. Potrebno je da imamo ministarstvo na državnom nivou, da se novci koji propadaju iz raznih projekata ulože u proizvodnju te da se daju povoljniji krediti za poljoprivredu. BiH može kao i Italija, Turska, Danska i Norveška biti centar ribarstva. Ribe nedostaje u cijelom svijetu, zabrana je izlova u mnogim morima i okeanima jer se tamo testiraju i takmiče moćnici sa svojim raketama. BiH može i ima kapacitet da bude vodeća zemlja sa proizvodnjom i preradom ribe i to pastrmka, šaran, mladica, som, smuđ pa i morske ribe, jer imamo svoje more”, poručuje Tabaković.
Tepić smatra da je za veću ekspaniziju proizvodnje i izvoza ribe potrebno izvršiti evidentiranje svih uzgajivača ribe, obezbijediti da pojedini uzgajivači ozakone poslovanje, osigurati edukaciju i savjetodavnu podršku, smanjiti parafiskalne namete, smanjiti PDV na riblju hranu u skladu sa zemljama u regionu.
“Svaki bi napor i trud adekvatno uložen dao traženi rezultat. Edukacija i podrška u tom smislu također bi pomogla da se manji i ne baš toliko edukovani proizvođači ribe unaprijede, kako bi svi zajedno činili potencijal za unapređenje ribarstva u BiH. Nakon ovoga svako finansijsko ulaganje na ovom polju može sigurno od proizvođača ribe napraviti lidere ovog regiona, dijela istočne Evrope, a i šire. Potrebno je izvršiti i veterinarski monitoring populacije riba na svim vodotocima, za dobijanje statusa zona, tzv. zoniranje vodotoka, ukinuti limit na posticaje, izjednačiti iznose posticaja na nivou države, značajnije podsticati kapitalna ulaganja u ovu granu privrede, poboljšati saradnju između naučne zajednice i proizvođača te strateški prepoznati potencijal za uzgoj ribe”, dodaje Tepić.
Izvoz žive ribe unaprijedio bi ovaj sektor
Kada je u pitanju izvoz žive ribe, naši sagovornici tvrde da bi se odobrenjem izvoza žive ribe u EU znatno olakšalo proizvođačima koji se bave isključivo uzgojem ribe. Na ovaj način dobili bi još jedan kanal prodaje ribe u živom stanju prerađivačima koji se nalaze u Evropskoj uniji te bi tako povećali prodaju i plasman ribe, što bi u konačnici doprinijelo ostvarivanju pozitivnijeg bilansa izvoza nad uvozom u našoj državi
“Tako bismo izbjegli velike troškove ambalaže i pakiranja, a i ribnjaci koji imaju samo uzgoj ne bi ulagali u pakirnice koje su veoma skupe. Velika je potražnja kvalitetne riblje mlađi kao i autohtonih vrsta riba”, ističe Handžar.
Tabaković tvrdi da je opet država kriva, s obzirom na to da u BiH ne postoji ministarstvo poljoprivrede na državnom nivou, zbog čega nije urađeno ni zoniranje voda.
“U slučaju da je provedeno zoniranje voda, prve klase bile bi pod zaštitom države, a ne bi naši činovnici gradili centrale na njima. To je problem kod izvoza žive ribe. U tom slučaju mi svom kolegi koji ima ribnjake ne možemo prodati živu ribu da je on pusti u svoje ribnjake u rijeku, navodno zagadićemo im ionako prljave rijeke. Živa riba može ići, ali direktno u preradu. Ja imam svoju firmu u Austriji i preko nje izvozim ribu”, objašnjava Tabaković.
