Program etike i usklađenosti (Ethics and Compliance Program) pomaže kompanijama/organizacijama i njihovim uposlenicima da svakodnevne operacije i aktivnosti provode etično i u skladu sa zakonskim zahtjevima i usvojenim standardima. To je sistem procesa, politika i procedura, kao i kontrola koji su razvijeni kako bi osigurali usklađenost sa svim važećim pravilima, zakonima, ugovorima i politikama bitnim za poslovanje kompanije/organizacije. Mnoge kompanije na svojim web stranicama imaju objavljene vlastite kodekse poslovnog ponašanja i poslovanja u kojima detaljno objašnjavaju na kojim principima posluju, šta očekuju od svojih poslovnih partnera i uposlenika, mjere zbog kršenja kodeksa itd.
Compliance nije novina u razvijenim svjetskim ekonomijama. Također, nije ni potpuna nepoznanica za poslovni sektor u BiH, međutim još uvijek je slabo zastupljena. Manji broj kompanija u BiH pa i javnih institucija mogu se pohvaliti uvedenim sistemima za usklađivanje svog poslovanja s obvezujućim regulativama, izgradnju poslovne etike uposlenih i menadžerom za etiku i usklađenost (Compliance Officer). U BiH Compliance se vezuje, većinom, za ispostave stranih kompanija u BiH koje su te sisteme prenijeli iz svojih centrala stacioniranih u zemljama naprednih ekonomija.
Crvena zastavica
Korporativni standardi po kojima posluju internacionalne kompanije strogo zabranjuju korupciju, prevaru, pranje novca, narušavanje fer tržišne utakmice. Prema međunarodnim regulacijama, u slučaju postojanja sumnje da je kompanija uključena u nedozvoljene radnje, poslovni odnos se raskida ili otežava, ne čekaju se pravomoćne sudske presude, tj. presumpcija nevinosti koja vrijedi u krivičnom postupku kada su u pitanju poslovni odnosi ne vrijedi. Ako je neka kompanija obuhvaćena istragom pravosudnih organa,međunarodne kompanije i banke neće čekati rezultate istrage, već će tu kompaniju označiti crvenom zastavicom rizika – red flag, što u modernom biznisu znači da se radi o rizičnom poslovnom partneru.
Upravo programi etike i usklađenosti, kao iprofesionalan i odgovoran menadžer za etiku i usklađenost djeluju preventivno i štite kompanije od ovakvih rizika i gubitka reputacije. Postavlja se pitanje koliko su bh. kompanije svjesne značaja zaštite od incidenata i skandala i poslovanja u skladu sa zakonskim zahtjevima s ciljem zadržavanja stečene reputacije, izbjegavanja sankcija i kazni i čuvanja klijenata, a samim tim i profita. Također, jedno od pitanja je i koliko su bh. kompanije spremne da u svoje poslovanje implementiraju programe koji kako od menadžmenta kompanije, tako i od uposlenika zahtijevaju etično postupanje.
„Širenje svijesti o značaju Compliance programabitno je iz razloga što su standardi poslovnog integriteta na Zapadu sve više zastupljeni i kompanije moraju shvatiti da će ubrzo biti neisplativo raditi na neetičnim principima. Sa Compliance programomkompanije demonstriraju svoje poštenje. U našoj balkanskoj kulturi nekako je sramota govoriti o sebi da ste pošteni. Na Zapadu je obrnuto. Ako na web stranici svoje kompanije niste rekli da pošteno radite, niste se pismom obratili svojim partnerima da očekujete samo antikorupcijsko i pošteno ponašanje, niste izradili kodekse za uposlenike i poslovne partnere, automatski se izvodi zaključak da vi nešto krijete, da ste nepošteni. To što mi mislimo da o tome ne treba pričati, na Zapadu je skroz drugačije. Svjetska banka i Evropska banka za obnovu i razvoj-EBRD počele su sa uvođenjem sankcija kompanijama koje krše njihove standarde i isključuju ih sa tendera na period od četiri godine. Privrednici moraju što brže shvatiti značaj prestrojavanja na transparentne, etičke vidove poslovanja jer će to jedino biti održivo,“ za Business magazine kaže Bojan Bajić,predsjednik poslovne asocijacije West-East Forum for Ethics and Compliance-WEFEC.
Uslov dugoročnog poslovanja
Interes za uvođenjem i implementiranjem programa etike i usklađenosti kao i zapošljavanjem menadžera za etiku i usklađenost u BiH postoji isključivo kod kompanija koje imaju snažan ekonomski interes od zapadnih finansijskih institucija i zapadnih partnera.
„Ako prodajete robe i usluge u SAD i budete privedeni u akciji pranja novca, vrlo vjerovatno ćete izgubiti klijenta u SAD i kompanija će vam se ugasiti. Ako ste građevinska kompanija i idete na tendere gdje participiraju sredstva EBRD-a i ne poštujete standarde etike u biznisu dobit ćete sankcije. Takve kompanije moraju uvesti etičke principe poslovanja. Druge kompanije koje posluju isključivo na bh. tržištu, koje nemaju veze sa međunarodnim standardima i koje se fokusiraju na neke neetične načine dobijanja tendera, mogu još neko vrijeme nastaviti tako, ali mislim da tu nema neke perspektive i ne može se dugoročno poslovati,“ objašnjava Bajić.
A da se dugoročno može poslovati samo uz poštivanje etičkih standarda, međunarodnih i domaćih zakona smatra i Vesna Vlašić-Jusupović, direktorica agencije McCann koja se u svom poslovanju pridržava programa etike i usklađenosti.
„U većini slučajeva vidimo samo benefite Compliancea kojeg sprovodimo unutar kompanije iz razloga što osjećamo da doprinosi kvalitetu našeg finalnog proizvoda. Planiramo poslovati dugoročno i jedini način je ovaj način,“ za Business magazinekaže Vlašić-Jusupović.
Međutim, kompanije koje implementiraju ove programe, zbog korupcije, nelojalnog ponašanja konkurencije, nestandardiziranih procedura unutar pojedinih industrija, nailaze i na brojne probleme.
„Na sastancima s klijentima s ponosom istaknemo kakva smo kompanija i to ističemo kao našu konkurentnu prednost, međutim ne vide svi to na taj način. Upravo zbog toga što poslujemo transparentno, što slijedimo naš etički kodeks, što nas niko ne može potkupiti niti mi nekoga želimo potkupiti, sami sebi zatvorimo vrata kod nekih potencijalnih klijenata. Nije jednostavno, ali još jednom naglašavam da je to dugoročno jedini način poslovanja,“ objašnjava Vlašić-Jusupović.
Privlačenja investitora
Bajić smatra da bi etičkim, transparentnijim i odgovornijim poslovanjem bh. kompanija u konačnici privukli i više stranih investitora u BiH. S obzirom na to da npr. američke, britanske, francuske ili švicarske kompanije rade po vrlo strogim zakonima koji ih rigorozno kažnjavaju ako ih njihovi partneri sa Balkana uvuku u neprimjerene radnje, na prvo mjesto stavljaju da zadovoljite Compliance standarde, a tek onda se može razmišljati o profitu. Zakoni poput FCPA u SAD (o zabrani prekogranične koruptivne prakse), ili UK Antibribery Act u Velikoj Britaniji te niz zakona o sprječavanju pranja novca strogo zabranjuju njihovim kompanijama poslovanje sa rizičnim kompanijama u stranim zemljama. S toga Bajić naglašava da će bh. kompanije koje implementiraju Compliance programe lakše postati partner na bilo koji način koji je povezan sa EU iSAD, bilo da je to biznis partner ili da apliciraju za kredite.
Istog mišljenja je i Vlašić-Jusupović, koja ističe da strani investitori zaobilaze BiH, između ostalog, i zbog nesigurnosti tržišta, a upravo Compliancedonosi tu sigurnost.
„Ukoliko poslovni subjekti imaju određena pravila igre, ukoliko su standardizirani i posluju u skladu sa dobrim, časnim i korisnim poslovnim praksama automatski se osjećate spremnijim da budete dio te priče. Ako to nije slučaj, kao što je trenutno u BiH, gdje postoji velika doza straha i skepticizma prema poslovanju u ovoj zemlji, to je logično i prepreka za strane investicije,“ objašnjava Vlašić-Jusupović.
Razvijanje kodeksa, zapošljavanje menadžera za etiku i usklađenost, edukacija uposlenika, kao i sve ono što zahtijeva efikasan program etike i usklađenosti nije besplatno pa kompanije moraju uložiti određena novčana sredstva, ali to je investicija koja se na kraju isplati.
„Navest ću primjer gdje se jedan vlasnik prijavio sa dvije kompanije na tender kojeg su finansirale Svjetska banka i EBRD, što prema standardima ovih institucija nije dozvoljeno. Zbog toga su te kompanije dobile zabranu učešća na tenderima u periodu od četiri godine i time izgubile 15 miliona KM. Nijedna od tih kompanija nije pobijedila na tenderu, ali su dobile sankcije zato što je to zabranjeno i Svjetska banka nije dokazivala da li je vlasnik dao mito ili bilo šta drugo. Zamislite koliko bi zaradili da su imali compliance officera koji bi im rekao da je učešće sa dvije kompanije istog vlasnika nedozvoljno. Skupo će koštati kompanije ukoliko nemaju implementirane ove standarde i compliance officera koji će ih zaustaviti u slučaju kršenja međunarodnih standarda poslovanja,“ objašnjava Bajić.
Na pitanje kada se može očekivati da ovi programi zažive u BiH, Bajić je mišljenja da je ova godina prelomna s obzirom na to da je EBRD najavila ogromne investicije.
„Kod nas nema nekih velikih investicija ukoliko to nisu međunarodne institucije. Oni su najavili da će krenuti agresivno u promociju svojih standarda uz zahtjev da se ti standardi primjenjuju jer je već počela praksa izricanja sankcija. Manje je bitno da li je BiH kao država funkcionalna, dokle je politički na putu EU integracija, kompanije se već sad moraju ponašati kao da su u EU jer će u protivnom dobiti sankcije. S aspekta međunarodnih finansijskih institucija to kreće. Ja vidim ogromnu promjenu i vidim da se polako kompanije koje planiraju dugoročno raditi preorjentišu na ovaj način poslovanja. Ukoliko to ne urade njihovo poslovanje je kratkoročno, da li će za godinu, dvije ili tri dobiti sankcije nije bitno, ali kada se to desi oni su gotovi bez obzira što su 20 godina gradili svoju kompaniju,“ ističe Bajić.
Rizični poslovni partneri
U organizaciji West-East Forum for Ethics and Compliance i Američke trgovačke komore u BiH krajem maja održan je Balkan Compliance & Ethics Forum na kojem je razmatran značaj sprovedbe međunarodnih standarda poslovanja u BiH i zemljama regiona. Kompanije učesnice Forumaimale su mogućnost steći znanje o međunarodnim standardima, što je bitno zbog sve češćeg izricanja sankcija Svjetske banke, EBRD-a i ostalih finansijskih institucija. Učesnici Foruma osvrnuli su se na tužilačko-policijsku akciju Zadruga koja je počela sredinom februara, kojom je privedeno više od 500 predstavnika kompanija osumnjičenih da su učestvovali u aktivnostima pranja novca. Ove kompanije navedene su kao primjer onih kompanija koje će, bez obzira na ishod ove akcije, snositi negativne posljedice te će biti etiketirane kao rizični poslovni partneri. Neke od posljedica koje mogu pogoditi ove kompanije odnose se na prekidanje poslovnih odnosa, uvođenje sankcija međunarodnih finansijskih institucija, obustava kredita kod komercijalnih banaka, rizik od sankcija cijelim industrijama za izvoz na strana tržišta itd. S toga je potcrtan značaj implementiranja programa etike i usklađenosti u poslovanje kompanija, jer postoje primjeri da su kompanije blaže kažnjavanje ukoliko su dokazale da su se držale etike u svom poslovanju i da su preduzele sve što su mogle kako bi spriječile nedozvoljene radnje.
