Pripremila Tamara Zablocki
Niz štrajkova radnika kompanije Air France – KLM već je koštala ovu francusko-holandsku avioprevozničku grupaciju stotine miliona eura, a nakon što je osoblje odbilo finalnu ponudu direktora kompanije Jean-Marca Janaillaca koja je podrazumijevala povećanje plaća od sedam posto tokom naredne četiri godine, Janaillac je odlučio podnijeti ostavku.
„Prihvatam posljedice izjašnjavanja radnika te ću u nadolazećim danima upravama Air Francea i Air France – KLM-a podnijeti ostavku“, naveo je Janaillac, reagirajući na odluku radnika u kojoj je 55 posto njih odbilo predloženi novi ugovor.
Janaillac je situaciju ocijenio kao „ogromnu zbrku koja će usrećiti konkurenciju“. Zaposleni u kompaniji tražili su porast plaća od 5,1 posto u 2018. godini, odbivši povećanje plaće od tek jedan posto u ovoj godini.
Dionice kompanije promptno su odreagirale novim padom, a ukupni pad vrijednosti dionica od početka serije štrajkova u februaru iznosi 27 posto.
Prema prihodima, Air France – KLM drugi je najveći avioprevoznik u Evropi i jedan od najvećih u svijetu, nakon što su se 2004. spojili francuski Air France i holandski KLM. Kompanija koja godišnje prevozi na desetine miliona putnika do najrazličitijih destinacija širom svijeta suočila se sa serijom štrajkova koje su organizirali sindikati, u valu štrajkova koje su protiv reformi tržišta rada francuskog predsjednika Emmanuela Macrona pokrenuli i radnici državnih željeznica.
Slika avioindustrije
Prije svega, problemi Air Francea dio su današnje slike industrije uopće – tradicionalni avioprevoznici primorani su boriti se s jedne strane s niskobudžetnim rivalima kakvi su Ryanair i EasyJet, a s druge strane s velikodušno subvencioniranim bliskoistočnim aviokompanijama koje putnicima nude jeftinije letove na udaljene destinacije. Ovakva konkurencija za tradicionalne avioprevoznike znači rezanje troškova, stagniranje plaća i zahtijevanje veće produktivnosti od radnika. Upravo to je ono što je Air France – KLM nastojao učiniti restrukturiranjem u 2014. i 2015. godini. Radnici su uzvratili vrlo artikuliranim nezadovoljstvom, a u tom trenutku na čelo kompanije postavljen je Jean-Marc Janaillac, koji je pokušao smiriti zaposlene vlastitim planom.
U Janaillacovom planu nije bilo govora o otkazima i većoj produktivnosti, već o postizanju konkurentnosti na drugi način. Kompanija je tako 2017. predstavila Joon, butik avioprevoznika u kojem se služi organska hrana i kraft pivo, a putnicima je na volju i virtuelna stvarnost. Joon predstavlja najjasniji primjer nove strategije – umjesto smanjenja cijena, Air France – KLM pokušao je sačuvati svoju premijum poziciju na tržištu, čak se pomjeriti i malo više. Zahvaljujući dobrim okolnostima, prvenstveno nižim cijenama nafte i oporavku od svjetske ekonomske krize, strategija se pokazala dosta uspješnom te je nakon sedam godina gubitaka Air France – KLM 2016. ponovo zabilježio profit i to bez bolnih rezova – operativni troškovi činili su 94 posto prihoda prošle godine, koliko i 2007.
Bez obzira na to, Janaillac posljednjih mjeseci nije uspijevao postići dogovor s radnicima koji su zahtijevali bolje plaće. Njihove zahtjeve ministar ekonomije Francuske Bruno Le Maire nazvao je neopravdanim i pozvao ih da preuzmu odgovornost budući da je u pitanju opstanak kompanije Air France – KLM. A to nije sasvim tačno, što menadžment kompanije dobro zna, a svakako bi trebao znati i Le Maire, budući da govori u ime velikog dioničara kompanije – francuske Vlade. Naime, produktivnost radnika je u 2016. povećana za 2,3 posto u Air Franceu i 4,2 posto u KLM-u, dok su troškovi rada ostali isti. U 2017. Air France je zabilježio rast produktivnosti od 3,7 posto, a KLM od 2,9 posto, dok su troškovi rada povećani za dva posto.
Povećanje plaće koje bi pratilo rast produktivnosti, a što za pilote i kabinsko osoblje znači provođenje više vremena u zraku, stoga nije neopravdano, niti bi dovelo Air France u crveno, ocjenjuje Bloombergov kolumnista Leonid Bershidsky. Na troškove rada kompanija je prošle godine potrošila 7,6 milijardi eura, a povećanje od 5,1 posto dodalo bi 388 miliona eura na tu brojku na godišnjoj bazi. Istovremeno, posljednji štrajkovi koštali su Air France makar 300 miliona eura. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da avioindustrija već godinama nastoji učiniti od svojih zaposlenih prekarne radnike, dajući pilotima i osoblju ugovore na nula sati u kojima im se kao rad broji samo vrijeme provedeno na poslu po pozivu, a ti pokušaji već su izbrisali nekadašnji ugled industrije kao poželjnog poslodavca i smanjili priliv vrhunskih talenata u kompanije.
Vlada neće spašavati
Štrajkove velikog evropskog avioprevoznika treba gledati i u širem kontekstu sve većeg otpora protiv Macronovih pokušaja da modernizuje francusko tržište rada. Macronova okrenutost poslodavcima i agresivan pristup učinili su od predsjednika neprijatelja moćnih radničkih sindikata koji žele zadržati snažna radnička prava po kojima je Francuska poznata. Podsjetimo, Macron se sukobio i sa sindikatima željezničara, nastojeći da ukine praksu doživotnih radnih mjesta i reformira penzije u državnoj željeznici SNCF, a protiv predsjednikovih ideja ustali su i radnici komunalnih preduzeća. U slučaju avioprevoznika, Macronova vlada je sindikatima sve više otežavala, a ministar ekonomije Bruno Le Maire upozorio je da bi Air France – KLM mogao nestati ukoliko ne postane konkurentniji.
Francusko-holandski avioprevoznik je u posljednjem nizu štrajkova koji traju od februara otkazao petinu svojih letova. Vlada je sa 14 posto dionica najveći dioničar kompanije Air France – KLM, ali je naglasila da je neće spašavati premda svaki dan štrajka košta avioprevoznika najmanje 25 miliona eura. Air France – KLM je prvobitno procijenio da se gubici usljed štrajkova kreću oko 300 miliona eura, a kasnije je procjena tog iznosa povećana na 400 miliona. Iz sindikata SNPL ustvrdili su da je kompanija sposobna da se nosi s gubicima budući da je “ekonomski savršeno zdrava grupacija“, kao i da je u svakom slučaju Vlada odgovorna za ono što se dešava.
„Savršeno nam je jasno da je istinski donosilac odluka od početka sukoba država“, navedeno je u saopćenju Sindikata pilota.
Air France – KLM je još prošle godine stajala sasvim dobro, a vrijednost dionica kompanije porasla je čak 160 posto nakon što je Janaillac inicirao reforme kako bi restrukturirao i poboljšao finansije francuske kompanije, istaknuo je Gregoire Laverne, fond menadžer iz Roche Brune Asset Management, koji se u septembru 2017. odlučio na prodaju svojih dionica avioprevoznika.
„Budućnost kompanije sada izgleda turbulentna“, izjavio je Laverne za Reuters.
U samo dvije Janaillacove godine na čelu kompanije, Air France – KLM nagodio se s Delta Air Linesom i China Easternom, koji su došli do udjela u kompaniji, nešto manjeg od devet posto, svjetlo dana ugledala je spomenuta podružnica Air Francea Joon, a rast je zabilježen i u odjelu za održavanje.
Razvod ne bi bio rješenje
Ipak, Janaillacovi napori da kompaniju učini konkurentnijom nisu ga uspjeli spasiti od propasti. I dok se francuski dio avioprevoznika suočava s gubicima, profit sestrinske holandske kompanije KLM porastao je u prvom kvartalu, a u ovoj kompaniji uspjelo je i smanjivanje troškova. Ipak, holandski mediji naglašavaju da razvod združenih kompanija ne bi bio nikakvo rješenje. Holandski avioprevoznik ima većinom dobre odnose s radnicima i doprinosi velikom dijelu profita krovne kompanije. U prvom kvartalu 2018. KLM je upisao 60 miliona eura operativnog profita, dok je u isto vrijeme Air France zabilježio operativne gubitke u visini od 178 miliona eura. Direktor KLM-a Pieter Elbers ocijenio je stoga da “štrajkovi štete reputaciji, finansijama i internoj solidarnosti“.
„Razumijem probleme koje ovo donosi. Razumijem ljutnju. I sam je osjećam. I razumijem špekulacije u vezi s budućnošću“, rekao je Elbers radnicima kompanije.
Holandski dnevnik Trouw istaknuo je da niko ne bi profitirao od razdvajanja kompanija, budući da KLM ima vrlo malo domaće tržište, a time i jednako male šanse da postane veliki avioprevoznik. Prema pisanju ovog lista, KLM i pored svih problema i dalje bolje stoji uz Air France nego što bi stajao nezavisno. Otkazivanje letova Air Francea ne čini aviokarte KLM-a ništa manje atraktivnima, a način na koji su dvije kompanije spojene 2004. omogućava veliku samostalnost u njihovom funkcioniranju, zaključio je Trouw. U 2017. KLM je zaradio 910 miliona eura prije oporezivanja, dok je Air France zaradio 578 miliona eura.
Način na koji će se Macronova vlada na kraju pozabaviti avioprevoznikom Air France – KLM bit će važan test predsjednikove političke volje, ocijenio je Financial Times. U narednim sedmicama saznat ćemo najprije ko će biti novi izvršni direktor Air France – KLM-a, a potom i da li će francuska vlada pristati na moguće spašavanje kompanije. Obje odluke predstavljaju potencijalno određujući trenutak za francuskog lidera. Krah avioprevoznika također treba shvatiti kao mogućnost, premda se on neće desiti u kratkom roku. Otvorenim ostaje pitanje je li Macron spreman pustiti Air France, nacionalnog prvaka, da propadne na račun njegovog apetita za modernizacijom Francuske. Za to vrijeme, analitičari podsjećaju da Air France i dalje treba strukturalne promjene ako želi biti konkurentan na tržištu.
