Sporazumom, koji je odobrio ruski premijer Dmitrij Medvedev i koji bi na snazi trebao biti četiri godine, predviđa se formiranje zone slobodne trgovine za određene proizvode, što bi, prema izjavama ruskih zvaničnika, značilo podstrek za razvoj bilateralne trgovine i širenje investicione saradnje dvije zemlje. Pregovori o sporazumu o slobodnoj trgovini s Iranom počeli su još prije tri godine, ali su više puta odgađani te je odobreni nacrt ovog puta siguran znak da će se Teheran pridružiti Evroazijskoj ekonomskoj uniji prije kraja godine. Rusija i Iran nedavno su proširile svoj sporazum „nafta za robu“ koji je ratifikovan 2017. s namjerom izbacivanja dolara iz bilateralne trgovine. Taj sporazum inicijalno podrazumijeva da će Rusija od Irana kupovati 100.000 barela nafte dnevno te zauzvrat Iranu prodavati robu u vrijednosti 45 milijardi dolara.
Još jedna novost vezana za Evroazijsku ekonomsku uniju stiže iz Uzbekistana koji je odlučio uskladiti svoje carine sa standardima EAEU, premda nije članica Unije. Prema pisanju magazina The Diplomat, usklađivanje sa standardima EAEU dio je šire reforme carinskog sistema kojim Uzbekistan želi poboljšati priliv poreskih sredstava u državnu kasu, ali i stvoriti bolju klimu za investicije i poslovanje. Odluka Uzbekistana uslijedila je tri mjeseca nakon što je u januaru zaživio novi carinski kodeks Evroazijske ekonomske unije, a koji podrazumijeva jedinstven carinski paket za međusobnu trgovinu država članica EAEU. Premda ostaje da se vidi koliko će carinski kodeks biti poštovan, on bi trebao produbiti trgovinske i investicijske veze među državama članicama, budući da će predstavljati jedinstven sistem kontrole koji poštuje sporazume potpisane među državama članicama EAEU.
Evroazijska ekonomska unija je zona slobodne trgovine koju su 2014. osnovali Rusija, Kazahstan, Bjelorusija, Kirgistan i Armenija. EAEU je zaživjela 1. januara 2015. godine, a Vijetnam je 2016. postao prva zemlja izvan regiona s kojom je EAEU potpisala ugovor o slobodnoj trgovini. Interes za priključenje pokazalo je više od 40 zemalja među kojima su Kina, Indija, Indonezija, Srbija, Izrael, pa i južnoameričke države, premda je prvobitna ideja bila da se u Uniju mogu uključiti zemlje Evrope i Azije. Pregovori traju i sa Južnom Korejom i Egiptom. Unija je inicijalno osmišljena da osigura slobodan protok robe, usluga, novca i radnika između zemalja članica, ali i da bude politički i ekonomski projekat integracije alternativan Evropskoj uniji te spriječi Ukrajinu od okretanja Zapadu. Ideja je bila stvoriti model u kojem će se ogledati EU i koji će omogućavati ujedinjeno pregovaranje o trgovinskim sporazumima s EU.
Brojni kritičari Evroazijske ekonomske unije ističu da je od osnivanja Unija služila samo ambicijama Moskve da ponovo uspostavi dominaciju regijom, ali je stvarnost kompleksnija od toga, ocjenjuje Aspen Institute. Ruski pokušaj postizanja ekonomske i institucionalne integracije u regiji ima smisla za većinu postsovjetskih ekonomija koje su uglavnom vođene izvozom robe te imaju snažnu potrebu za diverzifikacijom i inovacijama, a i povezane su protokom ljudi, lancima opskrbe i znanjem ruskog jezika. Isti think tank ocjenjuje da bi ruski predsjednik Vladimir Putin u narednih šest godina stoga morao ozbiljnije shvatiti potencijale EAEU i poraditi na njenom funkcioniranju, ukoliko želi razuvjeriti kritičare koji s pravom govore da u posljednje tri godine brojke o obimu trgovine unutar bescarinske Evroazijske unije svjedoče kako projekat nije opravdao svoje postojanje.
Problemi i nade
Ipak, udio trgovine između zemalja članica povećan je sa 12,3 posto u 2014. na 13,5 u 2015. bez obzira na recesiju, a podaci o trgovini u 2017. pokazuju zdrav oporavak od ekonomske krize budući da je trgovina između zemalja članica porasla 26,4 posto u odnosu na godinu ranije i dosegla vrijednost 48,8 milijardi dolara. Niske cijene nafte još uvijek potkopavaju ukupnu vrijednost trgovine. Povećana integracija regulativa i institucija stvorit će nove mogućnosti za prekogranične lance opskrbe, zbog čega Aspen Institute ocjenjuje da će se članstvo u Uniji uskoro pokazati korisnim, premda smo u protekloj godini svjedočili i trgovinskim bitkama unutar Unije, recimo nesuglasicama između Bjelorusije i Rusije u vezi sa zalihama nafte i plina te putevima izvoza, ili smanjenju prekogranične trgovine Kazahstana s Kirgistanom usljed pokušaja da se spriječi krijumčarenje, dok je Kazahstan optužio Rusiju za lošiji standard kvaliteta izvoznih prehrambenih proizvoda.
Ovi sukobi pokazuju težinu očuvanja nacionalnih interesa unutar Evroazijske ekonomske unije i često neslaganje između riječi i djela. Osim toga, trgovinski sporovi kakav se nedavno odigrao između Rusije i Bjelorusije u vezi s mliječnim proizvodima krše sporazume kojima su zemlje posvećene kroz Evroazijsku ekonomsku uniju i time umanjuju povjerenje u instituciju. Gubitak povjerenja potom šteti budućim pregovorima, a šteti i ukupnom ugledu Unije te se mnogi analitičari fokusiraju na EAEU samo onda kad nešto pođe po zlu. Ipak, tu su i ohrabrujući znakovi političke saradnje koji mogu biti temelj za buduću integraciju u određenim oblastima. Recimo, članstvo u Uniji podrazumijeva implementaciju jedinstvenog digitalnog sistema za prikupljanje informacija o carinama i ono će, premda će implementacija potrajati, biti moćan izvor informacija za rješavanje budućih trgovinskih sporova.
Harmonizacija standarda
Članice Evroazijske ekonomske unije počele su stvarati jedinstven sistem registracije, regulativa i trgovine za lijekove i farmaceutske proizvode, a harmonizacija standarda pojednostavit će širenje regionalnim farmaceutskim kompanijama i s vremenom smanjiti ovisnost zemalja članica EAEU o uvozu lijekova iz drugih tržišta. Problemi s intelektualnim vlasništvom veoma su rašireni u regionu, ali potezi ka pojednostavljenju procedura za registraciju intelektualnog vlasništva unutar EAEU mogli bi pomoći njihovom rješavanju. Najvažnija priča vezana za EAEU u posljednje vrijeme su svakako penzije. Sporazumima je konačno dozvoljeno radnicima u drugim zemljama članicama EAEU da primaju penziju u toj zemlji u zavisnosti od godina staža, što je važan temelj za one koji godinama rade u inostranstvu, a nemaju državljanstvo te zemlje, za ostvarivanje socijalnih prava.
Uz to, EAEU je već pokazala da umije pregovarati s vanjskim partnerima u svojstvu skupine, budući da je krajem 2016. postigla Sporazum o slobodnoj trgovini (FTA) s Vijetnamom koji je u prvih šest mjeseci 2017. polučio trgovinu vrijednosti 1,7 milijarde dolara, a posljednje uključenje Irana u prostor slobodne trgovine govori da su izvjesna i daljnja proširenja FTA. Proširenje bi najprije moglo uključiti Indiju i Singapur, budući da s ovim zemljama EAEU održava pregovore. Uzevši u obzir demografske potrebe Rusije, u skorijoj budućnosti bismo mogli vidjeti i dodatne koristi za radnike migrante unutar EAEU. Strukturalno, najveći problem Unije ostaje politička ekonomija njenih članica, u kojima male grupe elita upravljaju tokovima novca i ekonomskom aktivnošću kako bi prigrabili korist za sebe, a težina pregovora i politički izbori otežavaju implementaciju planova Unije i odgađaju ih do 2024. i preko toga.
