Svima je poznat onaj nimalo prijatan osjećaj kada shvate da su tokom rada na nekom važnom zadatku načinili ozbiljan propust. Iako nema dileme da je u pitanju nenamjerna greška, ili da je ona posljedica trenutka nepažnje, gotovo je izvjesno da će je propratiti onaj (makar blagi) osećaj rastuće neizvjesnosti ili panike.
Ispostavilo se, međutim, da savladavanje anksioznosti po principu „samo pokušaj da se smiriš“ može biti krajnje naporno i neefikasno jer koliko god da je ova metoda rezultat instinktivne reakcije, ljudi se u takvim trenucima još više počinju opterećivati stvarima koje bi mogle poći naopako.
Nasuprot tome, osobe koje u stresnim situacijama uspijevaju zadržati optimizam, prije će uspjeti da se skoncentrišu na pozitivne ishode i samim tim ostvariti i bolje rezultate u radu.
Sva tajna leži u sposobnosti da anksioznost kao neprijatnu emociju preokrenu u pozitivan stav prema problemu. Ljudi koji su u stanju da na takav način kanališu svoje emocije, uspješnije se suočavaju sa pritiscima ostajući pritom pribrani i fokusirani.
Ipak, ko god pročita ovakvo razumno obrazloženje, sa pravom će se zapitati kako da ostane pribran i fokusiran nakon što, makar i nehotično, napravi krupniju grešku koja ga može koštati negativne procjene nadređenih i na koji način u takvim trenucima uopće spriječiti onaj nadolazeći osjećaj panike.
Postavite pitanja
Dobra vijest za početak je da te emocije, koliko god neprijatne bile, neće potrajati vječno. Osim toga, odličnog saveznika u njihovom prevazilaženju predstavlja – logičko razmišljanje. Da bi tog saveznika prizvali u pomoć onda kada je to najpotrebnije, nakon što se onaj prvi talas anksioznosti stiša, razmislite najprije o nekim sasvim logičnim stvarima- malo je vjerovatno da ćete zbog greške na poslu, naprimjer, istog trenutka dobiti otkaz ili, još gore, naći na ulici bez sredstava da preživite. Suština je da pokušate zaustaviti rijeku katastrofičnih i sabotirajućih misli koje hrane anksioznost tako što ćete sebi postaviti ova jednostavna pitanja: šta je najgore što se može desiti kao rezultat načinjenog propusta i da li ćete se svega ovoga sjećati i kroz godinu dana.
Navedena pitanja pomoći će vam da situaciju stavite u realan kontekst i shvatite da onaj osjećaj panike zapravo nastaje kao posljedica anticipiranja negativne kritike koju vam drugi mogu uputiti. Kada smo već kod toga, izvjesno je da su se i ti drugi makar jednom našli u sličnoj situaciji, a još izvjesnije je da ih njihovi nehotični propusti nisu koštali kakvih tragičnih ili katastrofalnih posljedica. Pritom, njihovi propusti možda su bili i ozbiljniji od vaših. Podsjetite se zato i ove jednostavne činjenice – jedna nenamjerna greška vas nikako ne definira kao osobu i malo je vjerovatno da će „strašni“ i „neoprostivi“ propusti imati dugoročne posljedice po vas.
Konstruktivno razmišljanje
U tom prvom trenutku, anksioznost može pojačati i utisak da će vam zbog načinjene greške ostale kolege upućivati prijekorne poglede ili vas čak osuđivati. Iako je osjećaj neprijatnosti potpuno razumljiv i prirodan, istina je da su ljudi u vašem okruženju zapravo mnogo manje usredsređeni na vaše greške nego što se to vama čini. Za razliku od vas, vaši nadređeni će prije svoju pažnju usmjeriti na to kako nastalu situaciju mogu riješiti – što je, u krajnjem slučaju, dio onog konstruktivnog načina razmišljanja koji bi bilo poželjno usvojiti nakon što neugodan osećaj zbog načinjene greške prođe.
Mnogi se u takvoj situaciji suoče sa još jednim problemom. Skloni su tome da odlažu preduzimanje neophodnih koraka u cilju ispravljanja eventualnih posljedica svojih propusta, ostajući tako u stanju produžene anksioznosti i samooptuživanja. Da biste takvu energiju preusmjerili u pozitivan način razmišljanja, postavite sebi i pitanja koliko je greška koju ste načinili zaista ozbiljna, koje su moguće posljedice načinjenog propusta i da li je (i na koji način) te posljedice moguće izbjeći, ili ih makar ublažiti.
Odgovori na ova pitanja pomoći će vam da prevaziđete osećaj anksioznosti i fokusirate se na rješavanje problema. Sjetite se da je sposobnost preusmjeravanja pažnje sa sabotirajućeg na konstruktivan način razmišljanja ono što će vam omogućiti da realno procijenite situaciju, preuzmete odgovornost i učinite sve što je u vašoj moći da ublažite posljedice načinjenog propusta.
Ukoliko će vam to pomoći, odvojite koji trenutak da razmislite i o činjenicama da je prva auto-kompanija Henrija Forda propala nakon samo 18 mjeseci, da je Oprah Winfrey isprva proglašena nepodobnom za posao televizijskog reportera, da su Wolt Disneya otpustili su iz redakcije magazina Kansas City Star zbog nedostatka kreativnosti.
Suština je u tome da niko nije savršen, a greške će se neminovno potkradati čak i najuspješnijima. U trenucima stresa i panike, samooptuživanje ponekad djeluje kao vrlo „primamljiva“ opcija i manje-više smo joj svi u određenoj mjeri skloni. Ipak, prepuštanje vrtlogu negativnih misli i emocija samo podriva sposobnost efikasnog rješavanja problema.
