Profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, bivši ministar privrede Hrvatske prof. dr. Ljubo Jurčić analizira ekonomiju sa pozicije struke, a ne onoga što vladajući vole čuti pa nije baš omiljena ličnost vladajućih struktura. Šta i kako trebaju napraviti zemlje zapadnog Balkana kako bi poboljšale svoju konkurentnost, šta je i kako izgubila EU od svoje osnovne ideje mira i saradnje, postupaju li hrvatske vlade nedobronamjerno prema bh. privrednicima za Business magazine govori prof. dr. Jurčić.
BM: Da li je moguće da region u ekonomskom smislu nešto napravi, kako bi svi mogli zajedno ekonomski napredovati, uključujući Hrvatsku kao članicu EU, BiH i Srbiju, cijeli zapadni Balkan?
JURČIĆ: Može se, nominalno može, uvjeti za to postoje, postoji tradicija što je veoma bitna stvar, jer kad gledam na promet između naših zemalja, Hrvatska, Srbija, BiH, Makedonija malo manje, Crna Gora, dijelom i Slovenija još uvijek, to je sve stvar tradicije i življenja u staroj državi. Ljudi kupuju siguran, prepoznatljiv proizvod, onakav kakav je i to nije organizirano od politike nego jednostavno iz potražnje građana i privrednika s ovog našeg područja. To je ono što je vidljivo. Postoji tradicija, navike i kompatibilnost. Politika, srećom, više nije prepreka ekonomskoj saradnji. Može pomoći ali ne može puno naštetiti, ne samo zbog našeg ponašanja, nego zato što i Evropa i svijet nas gledaju.
Jedini je problem sposobnost naših ekonomija i privreda da se razvijaju i sposobnosti naših poduzetnika da naprave iskorak. Moj je zaključak, politika može pomoći, nadam se da ne može puno odmoći zbog kontrole međunarodnih čimbenika, a mi gradeći naše ekonomije snažnijim, efikasnijim, organiziranijim zapravo ćemo stvoriti uvjete za veću suradnju. Mi smo problem sami sebi. Ne rješavaju se krucijalni problemi proizvodnje, zaposlenosti, dohotka, socijalne sigurnosti. Po mome mišljenju, političar mora imati sposobnost da prepozna kvalitet u drugom čovjeku koji mu može riješiti taj problem, koji nije političar, znači da je to tehnolog, finansijer, ekonomista, sociolog ili liječnik. Kod nas, a i kod vas političar kad dođe na neku funkciju mora se predstavljati kao nobelovac iz tog područja i sramota ga je ako pita nekoga kako riješiti neki problem.
BM: Niz je ekonomskih inicijativa pokrenutih od strane EU vezanih za zapadni Balkan. No, nama se čini da te inicijative ne daju vidljivije rezultate?
JURČIĆ: EU je najveći projekt napravljen u ljudskoj povijesti i to je prvi put da se na miran način pokušaju ujediniti zemlje. EU su osnovali ljudi koji su preživjeli i Prvi i Drugi svjetski rat ili barem Drugi i vidjeli kakvu nesreću proizvode ratovi. EU je nastala zbog mira i suradnje. To su bile dvije točke na kojima je formirana EU, na suradnji i kooperaciji razvijala se do devedesetih godina. Devedesetih godina došle su nove generacije koje se ne uče da je normalno da se surađuje, kapital je zauzeo dominantnu ulogu tako da se Europa ujedinjuje putem kapital odnosa, a ne preko suradnje. Prema mome mišljenju, ideja EU bila je da zemlje u Evropi međusobno surađuju, dižu efikasnost, a poduzeća da konkuriraju. A došli smo do toga da zemlje konkuriraju, a poduzeća samo prate zemlje. Mir ostaje, a suradnje nema, nego konkurencija. Primjerice, EU Hrvatskoj daje u prosjeku milijardu eura godišnje koje možemo povući, dok nam je neto contribution od EU oko 500 milijuna eura. Ali, ako gledate koliko od Hrvatske izvuku kroz kamate, dividende i ostalo, to je više od 500 milijuna eura. Od 2000. godine, Europa je iz Hrvatske povukla 40 milijardi eura po različitim osnovama, kamate, dividende, a ukupno ulaganja u Hrvatsku od samostalnosti su 33 milijarde. Tako da je naš neto bilans sa Evropom minus.
BM: Kako, onda, kvalitetnije iskoristiti to što se nudi iz EU?
JURČIĆ: Da bi mi to mogli iskoristiti moramo postati razvijeni, treba nam pomoć za razvijanje, a ne za konkurenciju. Kada gledate kamo ide pomoć EU, ide uvijek u stvari koje direktno ne konkuriraju nikome u Europi. Obnovit će neki dvorac, napraviti vodovod, ali Hrvatskoj i BiH nedostaju proizvodi i proizvodnja, jer smo tehnološki zaostali. Sljedeća stvar je odliv mozgova. Naše najbolje školovane ljude, koje smo mi školovali, uzele su strane kompanije, a oni koji nisu našli mjesto u stranim kompanijama u BiH i Hrvatskoj otišli su u evropske zemlje. Kažu da trebamo reformirati sustav obrazovanja, a kako ćemo ga reformirati kad ne znamo šta ćemo raditi, ni vi u BiH, ni mi Hrvatskoj. Nedostaju industrijske politike, da vidimo šta ćemo i kako razvijati. Tako da ćemo ostati u latentnom raskoraku sa Europom ako sami nešto ne učinimo.
BM: A šta mi sami možemo učiniti kako bismo imali veći benefit?
JURČIĆ: Uvijek se razgovara o javnim finansijama, drugo je monetarna politika, koja je kod vas tvrda, kod nas nešto manje. Ima i treća politika koja je kao zabranjeno pitanje na našim područjima, a to je industrijska politika. Industrijsku politiku imaju svi, od Amerike koja je najliberalnija, Engleske, Njemačke i Japana. To danas u Europi zovu smart specilization, što je zapravo industrijska politika. Europa svojim članicama postavlja pitanje u kojim djelatnostima ćete se specijalizirati. Zašto? Ako se idete specijalizirati u strojnoj, drvnoj, poljoprivrednoj, kemijskoj industriji morate napraviti institucije za to. Morate imati obrazovanje, institucije, infrastrukturu i onda ćete iskoristiti to za što ste se mislili specijalizirati. Ali ne može se razvijati ni tekstilna ni drvna, niti bilo koja industrija, ako ste okruženi zemljama koje imaju škole, institute, poticaje, infrastrukturu… Onda se tjera poduzetnik da konkurira nekome iz neke države u kojoj poduzetnici imaju sve na dlanu, dobijaju to besplatno od države. Ono što nedostaje našim zemljama je prelazak na industrijsku politiku koju rade sve razvijene zemlje. Naravno da mi nećemo raditi Apple i telefone, ali ako su ljudi sa ovih područja najbolji metalci u Europi, ne vidim zašto ne bismo imali odgovarajuće škole, institute, institucije koje bi omogućile ovdašnjim kompanijama da da se u tom segmentu razvijaju i rade zahtjevne proizvode za svjetske kompanije.
BM: U BiH se stiče dojam da kada su u pitanju ekonomski odnosi odnosi BiH i Hrvatske, bivša, ali i sadašnja Vlada Hrvatske nisu dobronamjerne spram bh. privrede. Prije dvije godine je bio izvoz mlijeka u EU, prošle godine drastično povećanje troškova za izvoz voća i povrća. Šta je slijedeće?
JURČIĆ: Radi se, mislim, o pitanju kvalitete proizvoda i standardizaciji. Neću braniti Hrvatsku, mi smo najbliži, BiH je Hrvatskoj 3. ili 4. partner što se tiče izvoza. Prvo je bilo da smo nametnuli evropske standarde za koje vi niste bili tehnički spremni, ali kako sam čuo bio je tu i politički dio, tu uvijek igraju ne samo Hrvatska prema BiH, igra se i Europa preko svojih zastupnika u Europskom parlamentu ili Europskoj komisiji. Kad su oni dozvoljeni i kad nisu to je teško reći, ali tu najviše pomaže transparentnost da se vidi o čemu se radi. Standardi se uvijek određuju prema utjecajima najjačih država i njihovih proizvođača, tako da uvijek imamo dodatan teret da se prilagođavamo prema standardu po kojem veliki već proizvode. Kad je u pitanju slučaj BiH, tu ima svega, može neki rođak od nekog ministra koji je izgubio posao negdje kazati, idemo napraviti scenu da malo zaustavimo taj uvoz pa bila je inspekcija kao zdravstvena iz uvoza voća i onda su digli cijenu usluga. Ja to, naravno, ne bih napravio, ako je zaista bilo radi zaštite hrvatskih potrošača, samo bih uveo rigorozniju kontrolu.
Za Agrokor se morala napraviti procjena kapaciteta
BM: Profesore, vidi li se svjetlo na kraju tunela kada je u pitanju Agrokor?
JURČIĆ: Mislim da ste se vi dobro sačuvali. Morate zaštiti poslovanje Agrokora, naravno po međunarodnom pravu ne morate dirati imovinu, to nije ni bitno, imovina je sad u firmi pravne osobe, ali u interesu je države da sačuva radna mjesta, proizvodnju, imovinu. S druge strane, u početku sam podržao Lex Agrokor nadajući se da će se tu raditi, međutim ovo što se sad radi je finansijsko restruktuiranje, vrši se samo popis dugova, obaveza i to se treba napraviti, to je nužni, ali nije dovoljni dio. Neće ljudima nedostajati robe, nego će nestati radnih mjesta. Da bi se to sačuvalo, nije bilo dovoljno uraditi samo finansijsku specifikaciju problema i finansijsku reviziju, nego treba napraviti procjenu kapaciteta Agrokorovih kompanija, vidjeti koliko su iskorištene, koliki su potencijali na tržištu Hrvatske, BiH, Srbije, Slovenije i donijeti strategiju kako iskoristiti te potencijale. S tim da potrošnja i kod vas i kod nas raste, udio u tržištu povećavaju strani proizvođači i lanci. Agrokor ima dobre proizvode, tehnologije i zašto ne napraviti koncept restrukturiranja da ostane zaposlenost i onda ići na nagodbu. Ako se ide na nagodbu na prošlost to je katastrofa. U prošlosti je samo negativa, imaju ti minusi, ali ako se napravi biznis plan, racionalni, objektivni, na povećanju tržišta, onda bi nagodba bila prihvatljivija i sačuvao bi se potencijal Agrokora koji nije iskorišten.
