INFLACIJA DRŽAVNIH INSTITUCIJA

412
parlament

U skladu s Zakonom o budžetu institucija BiH, i za 2017. godinu koja se bliži kraju najveći dio novca koji dobije vlast na nivou države otići će na plaće, naknade i dodatke poslanicima, funkcionerima i zaposlenim u brojnim organima, agencijama, institutima, centrima i direkcijama Parlamentarne skupštine i Vijeća ministara BiH.

Računajući i preostala nepuna dva mjeseca do kraja godine, na plaćanje rada(!) će se potrošiti više od 65 posto, od 950 miliona konvertibilnih maraka koje su državnoj vlasti entiteti stavili na raspolaganje ili blizu 600 miliona KM, dok će preostalih 350 miliona biti utrošeno na materijalne troškove odbrane i profesionalne vojske (193 miliona), ambasade i diplomaciju, za obavještajne i sugurnosne agencije (SIPA i OSA) te za vozni park i dnevnice za silna putovanja izabranih predstavnika, državnih službenika i namještenika.

Maltene sve što vlast na nivou države dobije i malo zaradi na pasošima, verifikaciji diploma, ličnim kartama, vozačkim dozvolama, dobiti Centralne banke BiH i sl., otići će u džepove silne administracije i poslove koji su dupliraju, tripliraju i multicipliraju na državnom i entitetskom, a i na kantonalnom i općinskom nivou.

Zašto je to tako i šta bi se moglo učiniti da se stanje mijenja, predmet je ove analize.

Već smo došli u situaciju da maltene svaki treći zaposleni u javnoj upravi i odbrani u Bosni i Hercegovini, isključujući administraciju eniteta, Brčko distikta, deset kantona, pet regija u Republici Spskoj i 143 općine, plaću i silne dodatke, dnevnice i naknade prima s platnog spiska organa države ili se vozika u državnim službenim vozilima, s oznakom nesmetanog saobraćaja bez poštivanja putne signalizacije. A i značajan broj vozi sa signalnim svjetlima i sirenama, jer se poslanici i visoki službenici, prema pravilima, službenim kolima služe i kada odlaze kućama za vikend.

Od 74.540 zaposlenih u javnoj upravi, odbrani i obaveznom socijalnom osiguranju u augustu ove godine u Bosni i Hercegovini, prema podacima Agencije za statistiku BiH, čak ih 24.434 radi u institucijama vlasti na nivou Bosne i Hercegovine, pri čemu ih 3.717 ima zvanje državni službenik, sa svim beneficijama koje iz toga proističu. Hajde de, da se to odnosi na savjetnike ili rukovodioce odjela i službi, ali državnim službenicima proglašeni su i svi stručni saradnici, pomoćnici direktora i pa i neki sekretari i sekretarice s posebnim zadatkom od povjerenja!

Čak i ako od broja ukupno zaposlenih u institucijama države izuzmemo 10.011 profesionalnih vojnika i oficira, ostaje ih 14.423 čija je radna knjižica deponirana u državnim organima i institucijama Bosne i Hecegovine ili svaki četvrti zaposleni u javnoj upravi u cijeloj zemlji radi u institucijama države, koja ima najmanje ovlasti u političkom sistemu. Što je mnogo, mnogo je, imajući u vidu relativno male ustavne ingerencije državne uprave i ustavne nadležnosti koje su date državi u odnosu na entitete, Distrikt i kantone.

Naime, prema Ustavu BiH, i to isključivo uz saglasnost entiteta i izbornim rezultatima, u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine su vanjska politika, vanjskotrgovinska politika, carinska i monetrana politika po sistemu currency board (zamrznuti kurs prema EUR), zatim finansiranje institucija i međunarodnih obaveza po sistemu supsidijarnosti koju su državnoj vlasti  dali entiteti. Tu je i politika reguliranja pitanja imigracije, izbjeglica i azila, provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uključujući i odnose s interpolom, uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava, međuentitetskog transporta i kontrola vazdušnog saobraćaja.

Čak je i finansiranje organa i institucija Bosne i Hercegovine stvar dogovora entiteta koji izdvajaju novac u dogovorenom omjeru, a po Ustavu vlast na nivou države nema  imovine niti je može sticati izuzev one koja joj je data na upravljanje za potrebe administrativnog aparata, materijalne troškove i održavanje, uključujući vozni park.

Interesantno je da je državna administracija i zaposleni i njoj u organizacionom smislu mala država za sebe. Gotovo svi zaposleni, naprimjer, stoprocentno su članovi Samostalnog sindikata organa državne uprave koji djeluje odvojeno kao posebna centrala, nije udružen s ostalim sindikatima u zajedničku centralu, imaju svoj poseban Zakon o radu u institucijama BiH (!), svoj pravilnik o nagrađivanju rada i uvjetima rada s platnim rezredima. Prosjek plaća zaposlenih u državnim organima prilična je nepoznanica, no sa sigurnosti se može tvrditi da je znatno iznad prosjeka javne uprave u BiH koji je za august 2017. iznosio  neto 1.189 konvertibilnih maraka.

O nagradama i naknadama da ne govorimo. Zaposleni u institucijama BiH imaju pravo na otpremninu prilikom odlaska u penziju u visini  šest ostvarenih svojih neto plaća, isplaćenih u prethodnih šest mjeseci ili šest prosječnih mjesečnih neto plaća iz prethodne godine u Bosni i Hercegovini, ako je to za njih povoljnije. U slučaju razrješenja zbog prekobrojnosti,  imaju također pravo na otpremninu od šest svojih neto plaća, a državni službenik s radnim stažom od najmanje 15 godina na 12 svojih neto plaća. A kada idu na odmor sljeduje ih posebna neto plaća, potom plaćanje školovanja ako ih šalje organ, itd.itd.

Zašto je toliki broj zaposlenih, dovoljno je pogledati organizacionu strukturu zaposlenih u organima i institucijama Bosne i Hecegovine. U opsluživanju Predsjedništva BiH, Vijeća ministara sa devet ministarstava i Parlamentarne skupštine BiH, djeluje čak 57 različitih agencija, instituta, centara, direkcija i drugih tijela.

Tu je, naprimjer, 18 agencija, od agenicije za državnu službu, do agencija za javne nabavke i statistiku na nivou BiH, potom agencija za antidoping kontrolu (!), forenzička ispitivanja i vještačenja, za identifikaciona dokumenta, za lijekove i medicinska sredstva, za nadzor nad tržištem rada, agencija za osiguranje, policijsku podršku, za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje, posebna agencija za visoko obrazovanje, zatim za školovanje i stručno obrazovanje kadrova, za prevenciju korupcije, za rad i zapošljavanje, za sigurnost hrane, za strane investicije, za zaštitu ličnih podataka, itd.itd. Među agencijama je i Državna agencija BiH za radijacionu i nuklearnu sigurnost zemlje!

Tu su, zatim, centar za informiranje, za uklanjanje mina te direkcije za ekonomsko planiranje, za evropske integracije, za koordinaciju policijskih tijela i Generalni sekretarijat Vijeća ministara i sl. Pri Vijeću ministara je i jedan fond interesantnog naziva – za povratak Bosne i Hercegovine, a od instututa i institucija vrijedi zabilježiti instituciju ombudsmana za zaštitu potrošača, potom institut za akreditiranje, za intelektualno vlasništvo, za mjeriteljstvo, standardizaciju i sl.

Ima tu i savjeta i komisija za koncesije, za očuvanje nacionalnih spomenika te Ured za koordinaciju reforme javne uprave, za koordinaciju plaćanja u poljoprivredi i ruralni razvoj, za razmatranje žalbi po javnim nabavkama, za veterinarstvo, te poseban Ured koordinatora Brčko distrikta BiH čiji jedan član sjedi u Vijeću ministara bez prava glasa.

U svakom slučaju, neka od navedenih radnih tijela su nesumnjivo potrebna, ali..!? Mnogo toga što imamo na nivou države imaju i entiteti, i još bolje. Naprimjer, agencije za državnu službu djeluju u oba entiteta, koji imaju i vlastite zakone o državnoj službi i direktno su nadležni za izbor kadrova i na nivou države, koji njima polažu račune prema izbornim rezultatima i ustavnim odredbama o konstitutivnosti naroda Srba, Hrvata i Bošnjaka i ponekog iz radi ostalih! Uostalom, u entitetima je novac, pa se shodno tome brinu i o javnim nabavkama na svojoj teritoriji, a naprimjer forenzička ispitivanja i vještačenja može raditi SIPA i OSA, a ne da se osniva zasebna agencija.

Zanimljivo je da na nivou države imamo čak tri agencije koje se bave obrazovanjem, a država po Ustavu nema izvršne ovlasti kada je u pitanju obrazovanje pa i vaspitanje. Sve ove nadležnosti su u entitetima, a u Federaciji BiH čak je obrazovanje do najvišeg nivoa, magistara i doktora nauka, potom zdravstvena i socijala zaštita, zapošljavanje i zaštita na radu u nadležnosti kantona.

Jedino u obrazovnom pogledu ima opravdanje državna Agencija za visoko obrazovanje da bar ako može uvede malo reda kada su u pitanju kriteriji za formiranje univerziteta i fakulteta, koji kao gljive niču na sve strane. Već smo po broju visokoškolskih institucija svjetski rekorderi sa 23 univerziteta na tri i po miliona stanovnika

Sve što, dakle, imamo na nivou entiteta imamo i na nivou države, s tim da su entitetske agencije, pa i instituti i institucije daleko operativniji, ali bez zakonske veze s onim što se radi na nivou države. Država, naime, ni po Ustavu nije izvršni organ za mnoga operativna pitanja i djelovanje.

S druge strane, nemamo na nivou države neke zakone, agencija i tijela koja bi i po Ustavu morali imati. Nemamo, naprimjer, državnog zakona o radu bar kada je u pitanju sloboda kretanja radne snage, zakona o korištenju voda i vodotokova, čak ni civilne zaštite u slučaju globalnih nesreća, erozija i poplava. Neka od ovih pitanja pokušala su se nadomjestiti agencijama , kao što je Agencija za rad i zapošljavanje, ali ni ona nema izvršnu vezu s entitetskim zavodima i službama koje se finansiraju iz doprinosa. Ova agencija je u cijelosti  budžetska institucija.

Nemamo ni zakona o poljoprivredi, poljoprivrednom i šumskom zemljištu, o vodama, rudama i rudokopima, čak ni o načinu ponašanja kada eksploatacija ili date koncesije posredno i neposredno prelaze entitetske granice. Nemamo ni bilo kakvih državnih propisa i tijela koja bi se brinula o ekologiji i onečišćenjima.

Logičan zaključak koji se sam po sebi nameće kada je u pitanju državna adminisitracija, govori da je do bujanja broja službenika i namještenika u i oko Parlamentarne skupštine i Vijeća ministara BiH, došlo i dolazi, prije svega, iz izbornih rezultata, mada se ne mogu isključiti ni druge stranačke pa i rodbinske i prijateljske veze. Naime, evidentna je činjenica da se poslije izbora, ovisno od rezultata, mijenjaju čitave postave u pojedinim ministarstvima i skupštinskim tijelima, prema tome kojoj stranci i koji resor pripada. Šta se u takvim slučajevima dešava?

Svakom poslaniku i izabranim funkcionerima sljeduje novi savjetnik i šef kabineta, teško da će neko prihvatiti postojeće, ali se dovode i sekretarice i ostalo osoblje koje nakon završetka mandata, jer se ciklus ponavlja, ostaje neraspoređeno, izuzev onih koji za svojim adutom idu na nove poslove i radne zadatke.

I tako ukrug. Onima koji ostaju ne može se po automatizmu dati otkaz, a i imaju u zaleđu funkcionersku i stranačku vezu i izuzetno moćan pomenuti sindikat koji je štitio i štiti interese svojih članova. Da ponovimo, maltene gotovo svi zaposleni u organima i tijelima vlasti na nivou države članovi su Samostalnog sindikata državnih organa, koji ih itekako dobro štiti.

Sjetimo se samo kuknjave vlasti zbog silnih tužbi po pravilnicima i kolektivnim ugovorima. Upravo ih je, uz obrazovne ustanove, najviše iz organa uprave na nivou države i entiteta. Da bi se duhovi smirili počele su se izmišljati agencije. Zamislite, čak četiri institucionalna oblika na nivou države koja se brini o obrazovnom sistemu!

Ne mogu se isključiti ni pojedine objektivne okolnosti. Kako je Evropska unije bila zainteresirana za Bosnu i Hercegovinu, rastao je i broj onih koji rade u tom smjeru, a i povećavao se broj zaposlenih u ministarstvima, tako da već imamo ministarstva sa 200 do 300 zaposlenih.

Ipak, logično se zapitati da, ako raste broj zaposlenih u ministarstvima, zašto raste i u agencijama koje rade isti ili sličan posao kao ministarstva. Dokument okvirnog budžeta institucija BiH za period 2015 – 2017. godina navodi da sva ministarstva, uključujući Vijeće ministara BiH ukupno zapošljavaju 1.445 osoba, a agencije 1.148. Više od 2.500 zaposlenih angažirano je posredno i neposredno za rad devet ministarstava i Vijeće ministara. Naravno, znatan broj zaposlenih je i iz tzv. vanjskih insititucija, kao Uprave za indirektno oporezivanje i pojedinih instituta koji imaju vlastite izvore prihoda.

Koliko se pita i uvažava, vlast na nivou Bosne i Hercegovine sasvim sigurno velika je i troma, s brojem zaposlenih većim nego što su ga nekada imali Skupština i Izvršno vijeće SRBiH u čijim prostorima radi i zasjedava. Posebno je to indikativno, ako se uzme u obzir da isto toliko ako ne i više zaposlenih imaju entitetski organi i tijela.

Broj činovnika, službenika i namještenika u suverenoj Bosni i Hercegovini alarmantno je visok i mora se hitno smanjiti. Što je mnogo, mnogo je. Vlast osiromašuje društvo i jede sama sebe.*

PREKOEnes Plečić
IZVORBusiness Magazin
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here