Ko ima najviše upotrebljive rude, ko će prvi započeti sa proizvodnjom i ko bi iz čitavog procesa mogao da zaradi najviše prodajući planeti finalne proizvode – litijumske baterije za automobile, mobilne telefone, foto-aparate…
Na startu utrke su tri države – Češka, Njemačka i Srbija. Srbija, kao potencijalno najveće nalazište litijuma na Starom kontinentu, i jedno od najvećih na svijetu, prema planovima, pokrenut će proizvodnju 2023. Nijemci vjeruju da će oni taj posao započeti dvije godine ranije, a i Česi ne zaostaju mnogo za najbližim komšijama. Srbija je ozbiljan takmičar, s obzirom na bogatstvo kojim raspolaže u Jadru kod Loznice, ali ostaje pitanje da li će ovu šansu iskoristiti.
“Istraživanjem litijuma u Srbiji bavi se kompanija Rio Tinto, čiji su stručnjaci 2004. godine otkrili nalazište Jadar”, kaže Vladimir Simić, profesor Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu. “U pitanju je ležište jadarita – novog litijum-natrijum-borosilikat minerala. Jadarit je jedinstveni mineral koji se nalazi kod Loznice. Zbog visoke koncentracije litijuma i bora, Jadar je proglašen za jedno od najvećih ležišta litijuma na svijetu. Značajno je to što mnoge države sa većim rezervama sadrže litijumove minerale u pegmatitima, dok se kod Loznice oni nalazi u sedimentnim stijenama, pa je moguće da tehnologija dobijanja litijuma bude jednostavnija”, dodao je Simić.
Na web stranici kompanije Rio Tinto, koja je dosad uložila oko 90 miliona dolara u projekat “Jadar”, objavljeno je da su mineralni resursi ležišta povećani sa 117 na 136 miliona tona rude. To, prema riječima profesora Simića, pokazuje da sa samo jednim ležištem, sa relativno niskim prosječnim sadržajem litijuma, Srbija ima dva posto svjetskih rezervi.
Prvi zadatak je početak proizvodnje, a dugoročni cilj je finalni proizvod. I Česi i Nijemci planiraju da naprave fabrike za proizvodnju baterija za elektroautomobile, kamere, medicinske uređaje… Generalno, fabrike sa novim tehnologijama, koje i najbrže rastu. Posebno se okreću obnovljivim izvorima energija druge generacije – baterijama za skladištenje električne energije u velikim količinama.
To je cilj i u Srbiji. Na pitanje koliko je realno ne zaustaviti se samo na eksploataciji, profesor Simić kaže da to zavisi ne samo od onoga ko vrši eksploataciju, nego i od toga koliko će Srbija biti konkurentna za dobijanje finalnog proizvoda – litijum-karbonata, ili čak i baterija. Kako kaže, treba imati u vidu da su najveći svjetski uvoznici litijuma Japan, Južna Koreja i Kina, gdje se proizvedi najveći dio baterija.
“Ležište Jadar otkrili su i istražuju odgovorni geolozi i dobri stručnjaci iz kompanije Rio Tinto, koja je takođe svjetski poznata u proizvodnji mineralnih sirovina” naglašava Simić, i dodaje: “Do sada su postignuti veoma dobri rezultati, ostvaren je i razvijen dobar poslovni i ljudski odnos sa lokalnom zajednicom, što je važan preduslov za budući uspješan rad preduzeća. Po mom mišljenju, mogu da se očekuju određeni tehnološki problemi, pošto se radi o jedinstvenom mineralu u cijelom svijetu, jadaritu, a ograničavajući faktor za brzo otvaranje rudnika bi mogla da bude i prilično velika dubina, što iziskuje povećane troškove eksploatacije, pišu Večernje novosti.
Tona litijuma trenutno na berzama košta 10.000 dolara, a prije pet godina cijena je bila tri puta niža. Vrijednost litijuma otkrivena je kada su se pojavili smartfoni. Danas ga nazivaju metalom budućnosti, jer ima široku lepezu primjene. Izdvajaju se baterije za hibridna i vozila na električni pogon, koji će tek osvajati drumove svijeta. Od 1,1 milijarde automobila, danas se tek njih 10 miliona pokreće uz pomoć baterija. Procjenjuje se da će ih za četvrt vijeka biti 600 miliona. I svima će biti potrebne litijumske baterije.
Česi su već napravili računicu – eksploatacija litijuma, koja će početi 2021., trajat će 21 godinu, a država će samo od poreza zarađivati oko 1,3 milijarde eura godišnje. U planu su i gradnja fabrika za proizvodnju baterija, obučavanje stručnjaka i kvalifikovane radne snage… U Srbiji zasad nema takvih računica, jer je projekat u fazi prethodne procjene ekonomske opravdanosti proizvodnje.
