Inside by Ećo – uspješna priča o bh. dizajniranom namještaju

Kompanija Inside by Ećo ove godine proslavlja 15 godina uspješnog rada. Kako je od male radionice za trgovinu namještajem nastao jedan od vodećih bh. proizvođača kvalitetnog dizajniranog namještaja, koji polako ali sigurno osvaja izvozna tržišta? Kako je BiH od zemlje izvoznice trupaca postala zemlja sve prepoznatljivija po kvalitetno dizajniranom i kvalitno proizvedenom namještaju? Šta treba bh. biznismenima kako bi bili još bolji, samo su neka od pitanja na koje je u razgovoru za Business magazine odgovore ponudio Suad Ećo, generalni direktor Inside by Ećo.

5282
Suad Ećo, generalni direktor kompanije Inside by Ećo

Kompanija Inside by Ećo osnovana je prije 15 godina. Najprije je to bila radionica za trgovinu namještajem sa tri-četiri uposlenika. Danas je Inside by Ećo prepoznatljivi bosanskohercegovački brend kvalitetno dizajniranog i proizvedenog bh. namještaja, sa fabrikom koja direktno zapošljava više od 100 ljudi i sa još toliko kooperanata. Suad Ećo, generalni direktor Inside by Ećo za Business magazine govori o počecima, o tome šta je potrebno da se od male radionice za trgovinu postane ozbiljan igrač na tržištu namještaja i to ne samo u BiH, kako i zašto bh. drvna industrija iz godine u godinu bilježi rast proizvodnje, izvoza, šta treba privrednicima u BiH da bi više investirali, otvarali nova radna mjesta, više proizvodili, izvozili…

Kako je prije 15 godina počeo Inside by Ećo?

EĆO: Sve je počelo 2002. godine, kada sam završio fakultet i zajedno sa bratom pokrenuo malu radionicu za trgovinu namještajem. Radili smo nekih četiri-pet godina trgovinu sa Nijemcima, Italijanima, Turcima, a trgujući gledali smo i učili šta i kako rade najbolji. Tada je u BiH prodaja gotovog namještaja bila u ekspanziji, stanogradnja je bila u punom zamahu, konkurencija je bila jaka. Samo u Sarajevu bilo je pet-šest velikih salona namještaja i bilo je vrlo teško raditi jer je konkurencija bila jaka. Nakon nekoliko godina prepoznali smo dobru perspektivu proizvodnje namještaja u BiH, ali ne bilo kakve proizvodnje i bilo kakvog namještaja. Odmah smo znali da želimo proizvoditi dizajnirani namještaj, što se pokazalo kao pun pogodak i po čemu smo kao kompanija postali prepoznatljivi. Pokrenuli smo proizvodnju komadnog namještaja, jer je to bio interes. Pokrenuli smo proizvodnju, uz koju je aktivno radio prodajni odjel, koji nije imao samo zadatak prodaje nego i savjetovanja klijenata, tzv. inžinjering i consulting u opremanju enterijera – stambenih objekata, poslovnih prostora, hotela…

Ove godine slavimo 15 godina poslovanja i rada, prošli smo sve faze, od male radionice sa dva-tri uposlenika do više od 100 direktno zaposlenih u tvornici i još toliko kooperanata koji rade za nas. Prošli smo put od male radionice do ozbiljnog regionalnog igrača na međunarodnim tenderima sa vodećim evropskim proizvođačima. Ono što možemo reći za period iza nas, jeste da je to bio uspješan period, pogotovo što Inside by Ećo u kontinuitetu raste, svake godine bilježimo zapažen rezultat, puno pažnje posvećujemo razvoju kompetencija u okviru naše firme, naših uposlenika, od radnika koji rade na savremenim mašinama do dodatnog obrazovanja naših menadžera, arhitekata, dizajnera.

Inside by Ećo obrazuje uposlenike prema vlastitim potrebama, pruža im naobrazbu u skladu sa savremenim trendovima u proizvodnji namještaja – ono što obrazovni sistem u državi ne radi?

EĆO: Upravo nas je na tu aktivnost natjerao naš sistem obrazovanja. Na tržištu ne možete dobiti profiliranog uposlenika, onda smo mi to morali raditi unutar firme. Naša je sreća što smo prije četiri godine pokrenuli naš edukativni centar Format, jer da nije bilo njega danas ne bismo mogli odgovoriti na zahtjeve tržišta. Oko 50 ljudi koji su sada nosioci poslovanja kompanije prošli su kroz naš obrazovni centar. Fakulteti i škole u BiH nisu mogli odgovoriti zahtjevima tržišta, a u realnom sektoru, u firmama imate potrebu za određenim kompetencijama kako bi ljudi mogli raditi u skladu sa savremenim trendovima i tehnologijama. Prepoznali smo te potrebe, naše najbolje inžinjere, majstore dodatno smo obrazovali pa su oni postali treneri i počeli smo organizirati kratke seminare, radionice, obuke koje su trajale i po šest mjeseci.  Evo, uzećemo za primjer Obuku za enterijeriste, čija su ciljna skupina bili mladi arhitekti koji su tek završili fakultet. Kroz četveromjesečnu obuku, prošli su sve faze rada i usvajanja znanja potrebnih za rad u enterijerima, počev od poznavanja materijala i dobavljača na tržištu, preko proizvodnih procesa, softverskih vještina, projektovanja, do poslovnih vještina – soft skills. Pokazalo se da su nakon obavljanja pripravničkog rada  postali veoma dobri enterijeristi. I ne samo arhitekte. Desilo se prije četiri godine kada smo kupili jednu CNC mašinu da njome niko nije znao upravljati. Dovodili smo ljude iz Hrvatske, koje smo plaćali, ali naši ljudi su uz njih učili i postali treneri drugima. Osnivanjem Trening centra Format, pristupilo se sistemski razvoju obuka za CNC operatere i programere te obuci za trenere.

Imamo veoma pozitivnu priču, gdje kroz četiri generacije koje smo obučavali za tehničare CNC usmjerenja, koji su nakon završetka škole imali veoma dobru teoretsku bazu, ali nimalo praktično iskustvo. Kroz tromjesešnu obuku, prošli su sve faze u proizvodnji, upoznali mašine i veoma kvalitetno se obučili za CNC operatere. Rezultat toga je da danas imamo 20 mladih tehničara koji su nosioci tehničke pripreme u kompaniji i rade na visokovrijednim projektima. S druge strane, to su osobe koje su sa 18 godina stekle ekonomsku neovisnost i postali konkurentni na tržištu. Svake godine kada se završi školska godina, 10 tehničara koji završe Mašinsku – tehničku školu kod nas dođu na obuku tri mjeseca, tako smo potpuno podmladili tehničku službu. Imamo primjer našeg uposlenika koji je prije godinu dana završio školu, a sada, nakon obuke, vodi projekt od milion KM bez problema.

Inside by Ećo je razvila projekat vezan upravo za edukaciju. O kakvom projektu je tačno riječ?

EĆO: Istina je da se u ovoj industriji ne javlja problem samo sa kvalifikovanom i kvalitetnom operativnom radnom snagom, već također je prepoznatljiv nedostatak kompetencija kod srednjeg i višeg menadžmenta. Rukovodioci različitih odjeljenja unutar kompanije, pored poznavanja rada i materije u okviru koje rade, trebaju prije svega biti dobri menadžeri sa razvijenim soft skills, pratiti trendove i mogu da idu ukorak sa inozemnim zahtjevima.  Nažalost, kod nas u BiH ne postoji nijedna institucija koja se bavi jačanjem kompetencija srednjeg menadžmenta u industriji namještaja. Srećom, prije dvije godine pokrenut je napredni certificirani studij Razvoj liderstva i stručnih vještina u industriji namještaja i prerade drveta, kojeg implementira Univerzitet primijenjenih nauka iz Berna u Švicarskoj u saradnji sa Trening centrum Format. Projekat se provodi u okviru programa Prilika Plus, a kojeg podržava Švicarska agencija za razvoj i saradnju SDC. To je trogodišnji projekt i upravo je u toku upis u treći ciklus nastave. Svake godine oko 20 polaznika iz renomiranih bh. kompanija prolazi kroz pet modula obuke, tj. pet tematskih cjelina, koje se dijelom izvode u BiH, a dijelom u Švicarskoj. Obuka je veoma aplikativna i pomaže u primjeni znanja i vještina u svakodnevnom radu te pomiruje jaz između operativne snage i višeg menadžmenta u kompanijama. Svake godine se bira pet polaznika da budu asistenti švicarskim profesorima, u cilju nastavka ove edukacije kada projekat završi. Lično sam prepoznao značaj participacije na ovoj obuci te je ukupno pet osoba iz Ećo Company pohađalo ovu obuku, među kojima sam i sam bio polaznik.

Suad Ećo, generalni direktor kompanije Inside by Ećo

Projekt se, dakle, ne odnosi samo na Inside by Ećo, nego na sve kompanije koje se bave drvnim sektorom u BiH?

EĆO: Upravo tako. To se zaista pokazalo kao dobra prilika da su mladi ljudi mogli da uče, imali su veoma puno praktične nastave, učili su kako to rade najbolje svjetske firme i što je veoma bitno, došlo je do povećanja networka. Malo su se firme iz BiH upoznale, pa recimo sada imate inžinjera iz Sarajeva koji zove inžinjera u Banjoj Luci ili rješavaju neki problem na mašini ili kako tehnički da naprave neko rješenje. Generalno, došlo je do saradnje između firmi iz Hercegovine i Sarajeva ili Banje Luke, tako da smo malo i sektorski povezali te firme i u ovom trenutku imamo 60 – 100 ljudi koji imaju svoje grupe, svoje profile i komuniciraju svakodnevno.

Kompanija Inside by Ećo je kroz ovih 15 godina bila prepoznatljiva po tom vlastitom dizajniranom namještaju, ali nekako se i industrija prerade drveta u BiH intenzivno razvijala u proteklih 15 godina. Sada su već bosanski dizajn i bosanski namještaj prepoznatljivi na svjetskom tržištu. Koji je bio presudni momenat da od izvoznika trupaca postanemo ozbiljni izvoznici kvalitetnog namještaja?

EĆO: To je bio moment kada smo shvatili da BiH ipak ima tradiciju u proizvodnji namještaja, da su prije rata ovdje radile vrlo zapažene kompanije koje su pravile ozbiljne poslove na međunarodnom tržištu, bili ozbiljni partneri, poput Krivaje, Konjuha, Šipada i dr. Trebalo je vremena da firme nakon rata ponovo izgrade svoje kapacitete, tehnološki se osposobe i nabave mašine da bi pravili kvalitetan dizajnirani namještaj. Naravno, veza sa kvalitetnim dizajnerima dobro je došla jer je većina bh. kompanija prepoznala da ako imate tu dodatnu vrijednost, kvalitetan dizajn, s njim možete napraviti puno veću i ozbiljniju priču nego ako pravite proizvod koji je kopija ili radite za neke inostrane firme. Kao firma pokušavali smo malo se odvojiti od konkurencije, da ne prodajemo samo jeftini proizvod po bilo kojoj cijeni. Željeli smo tržištu ponuditi kvalitetno dizajniran namještaj koji može parirati i koji se može komparirati s inostranim proizvođačima. To je bilo veoma bitno, od početka smo akcenat stavili na dizajn, jer najveća dodatna vrijednost je u brendu, dizajnu, a najmanja u proizvodnji. Brend i inovacija vam mogu dati najveću dodatnu vrijednost. Naša misija i vizija je da radimo dizajnirani namještaj, da inovacije primjenjujemo u našim rješenjima, da našem tržištu ponudimo nove materijale, pratimo trendove. Bitno je i da smo prisutni na sajmovima namještaja, ne samo mi, nego i značajan broj bh. proizvođača namještaja. Sajam u Kelnu je najpoznatiji i zato je veoma bitno da upravo bh. dizajneri i bh. proizvođači namještaja sada već redovno dobijaju nagrade na tom sajmu. To polako, ali sigurno u svjetskim razmjerama mijenja percepciju proizvodnje namještaja u BiH. Recimo u Njemačkoj, BiH nije više samo zemlja koja ima jeftin proizvod, sada tamo znaju da u BiH ima puno firmi koje svake godine dobiju nagrade, pa puno tih inostranih kupaca vidi BiH kao zemlju koja ima veliki potencijal za proizvodnju namještaja. Stalno se zaključuju novi ugovori. Strane firme ulaze u investicije u BiH, otvaraju se pogoni što je pokazatelj da se ova grana privrede u BiH oporavlja. Za razvoj bh. industrije namještaja od posebnog je značaja i sirovina, poznato je da je gotovo 60 posto teritorije BiH pod šumom. Ako budemo znali kvalitetno upravljati tim resursom uvjeren sam da možemo u narednih 100 godina imati perispektivnu industriju namještaja u BiH.

Suad Ećo, generalni direktor kompanije Inside by Ećo

Inside by Ećo je već sada ravnopravan takmac sa evropskim proizvođačima namještaja kada je u pitanju opremanje hotela i poslovnih prostora izvan BiH. Možete li navesti neke od projekata koji ste radili izvan BiH, ali i u BiH?

EĆO: Kada je u pitanju evropsko tržište, dosta radimo sa investitorima, projektnim biroima, koji rade za poznate te neke svjetske lance ili brendove. Tako su naši proizvodi bili dio scene u Berlinu na tamošnjem Fashion Weeku. Također, opremili smo Grims hotel u Berlinu. U Bremenu radimo na opremanju rezidencija i nekih poslovnih objakata. U Hrvatskoj smo radili nekoliko hotela prošle i pretprošle godine, a ove godine ugovaramo sa jednom velikom grupacijom da uđemo u opremanje hotela. U BiH smo radili Motel Neum, u Sarajevu renoviranje nekolicine hotela. Ono što je veoma bitno, imamo odličnu vezu sa arhitektima i dizajnerima, koji nas vrlo često odaberu kao partnere, jer znaju da imamo dobro razvijenu tehničku službu, tehnologiju koja može odgovoriti njihovim zahtjevima. Ne možemo se takmičiti sa Nijemcima i Austrijancima u novim tehnologijama 4.0 generacije, ali smo već prepoznatljivi po manjim serijama, custom made izradi, individualnom pristupu, izradi namještaja po mjeri. Brzi smo i fleksibilni kada je u pitanju proizvodnja, što je investitorima, arhitektima i dizajnerima zanimljivo i to je traženo.

Da li je to pravac u kojem se treba razvijati drvna industrija u BiH?

EĆO: Ne možemo konkurirati velikim količinama i serijama, jer tu imamo velike igrače poput Kine, Filipina, Indije, Rumunije, Poljske…  Oni imaju velike proizvodnje, infrastrukturu, blizu su im tržišta. Mi se više trebamo razvijati u pravcu proizvodnje kvalitetnog dizajniranog namještaja, kombinacije savremene tehnologije i ručne izrade, zanatskog rada po kojem smo prepoznatljivi, koji je sada u trendu i vrlo je tražen na svjetskom tržištu. Mislim da se bh. proizvođači trebaju u tom smislu razvijati i širiti, kretati se u kontekstu manjih serija, ali veće kvalitete i fleksibilnosti.

Predsjednik ste Grupacije drvne industrije u BiH pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH. Proizvodnja namještaja bilježi suficit i u posljednjih 10-ak godina kontinuiran rast. Sticaj okolnosti, ozbiljan pristup ili nešto treće?

EĆO: Opet se moram vratiti da je naša sreća da imamo sirovinu. Prije svega, našu bukvu koja može biti svjetski prepoznatljiva i brendirana, jer se radi o jednoj od najkvalitetnijih vrsta drveta. Bh. proizvođači su znali iskoristiti tu činjenicu, ponuditi je tržištu koje upravo to traži. Nije to bila neka entitetska ili državna strategija.

Je li bilo pomoći države?

EĆO: Ne možemo reći da je bilo značajnije pomoći države, možda u finansiranju odlazaka na sajmove, ali to je potpuno zanemarljivo. Više je to snaga pojedinaca i firmi koji su imali veze sa inostranim tržištem. Ukoliko se neko time zaista ozbiljno pozabavi, zaključit će da je to ogroman potencijal i da treba dati podršku firmama kroz investicije u tehnologije, riješiti nedostatak kadra, problem sa sirovinama. Ako bi se to uvezalo, uložila značajnija sredstva za veće prezentacije na sajmovima, kako bi se ti proizvodi mogli kvalitetno brendirati, onda sam siguran da bi rast ove industrijske grane redovno bilježio 10 -12 posto godišnje.

Nisu zanemarljivi ni podaci o porastu broja uposlenih u sektoru drvne industrije…

EĆO: Ako imate rast proizvodnje, morate imati i rast uposlenika. U sektoru drvne industrije nema rada nacrno i sive ekonomije. Velika je borba naći radnika, obučiti ga, a kada ga obučite i zadržati. Potražnja za kadrovima u drvnoj industriji je velika. Tu ima još puno prostora da se ljudi zaposle, naročito ako bi došlo do rasterećenja cijene rada, smanjenja doprinosa i poreza koji su veoma visoki. Ono što je veliki problem o kojemu se malo govori je pitanje konkurentnosti. Kako bismo pospješili izvoz na tržištu se borimo sa firmama iz regiona koje imaju puno veće poticaje od države, a puno manje poreze. Njihova cijena rada je manje opterećena porezima i doprinosima. I u takvim okolnostima zaista je zanimljivo kako su svi ti rezultati ostvareni. Uz neke poticajne mjere drvna industrija u BiH mogla bi ostvariti puno značajnije rezultate.

Koje su to olakšice na kojima insistirate?

EĆO: Najviše insistiramo na donošenju zakona o šumama u FBiH koji nama kao proizvođačima pravi najveće opterećenje. Nema kvalitetnih sirovina, nemoguće je da u zemlji koja ima toliko šume firme imaju problem nedostatka sirovina. Posljednjih godina se stalno razgovara o uredbama, kriterijima, neshvatljivo je da Vlada FBiH ne može prepoznati značaj uređenja te oblasti. Imamo velike poteškoće sa opterećenjima i porezima, mogle bi se osigurati povoljnije kamate za investicije, napraviti fond za razvoj, ne samo drvne, nego i ostalih industrija, kako bi proizvođači mogli aplicirati i dobiti grant sredstva. Evo, u Srbiji ćete dobiti besplatno prostore, a kod nas morate platiti građevinsku dozvolu. U Hrvatskoj ako investirate u tehnologiju, 50 posto ćete dobiti grant od države. Teško je tu utrku pratiti i država bi mogla kroz tih nekoliko mjera pomoći razvoj proizvodnje u BiH. Insistirali smo na formiranju odjela ili ureda na državnom nivou koji bi se bavio pitanjima vezanim za šumarstvo i drvnu industriju, koja se ne mogu riješiti samo na nivou entiteta.

Imali ste dosta primjedbi na prethodni tekst Nacrta zakona o šumama FBiH, u međuvremenu je došlo do nekih izmjena. Šta bi te izmjene trebale u biti donijeti?

EĆO: Nama proizvođačima je od posebnog interesa da se donese kvalitetan zakon o šumama. Da se zakonom regulira trajno snabdijevanje proizvođača kvalitetnim sirovinama. Najčešći problem je pitanje upravljanja šumama, odnosno, nadležnosti  za upravljanje šumama. Naš zahtjev je da se kvalitetno upravlja šumskim resursima, a ne da se kvalitetno, industrijsko drvo koristi kao ogrjevno i uništava, što je sada čest slučaj. Nama je najbitnije da kao proizvođači imamo dugotrajno riješenu perspektivu, da možemo narednih 100 godina računati da imamo sirovinu, da dobijemo kriterije za raspodjelu sirovine, da se uvedu takse na izvoz trupaca i poluproizvoda. Proizvođačima je zakon o šumama bitan kako bi regulirao snabdijevanje sirovinom po jasno definiranim kriterijumima. Da se tačno odredi klasifikacija sirovine, da se zna koja je klasa šuma, koja je cijena za prvu, drugu ili treću klasu, da se zna kako se postiže certifikacija šuma, da nemamo probleme da dokažemo FSC, da li je legalna ili ilegalna sječa šuma. Sve je to proizvođačima veoma bitno.

Aktivni ste i u Udruženju poslodavaca FBiH,  bavite se onim što se kod nas popularno zove poslovni ambijent. Kako i šta je to što biznismenima u BiH treba da bi privreda jače krenula?

EĆO: Nama je najbitnija politička stabilnost, bez obzira ko je na vlasti, kako se to mijenjalo i koliko se često mijenjalo. U okolnostima kada svakodnevno imate pozive na neke otvorene sukobe, svaki biznismen, patriota ili ne bude u dilemi investirati ili sačekati da se politička situacija stabilizira. Poslovni ambijent u BiH je kompliciran i kompleksan, a poslodavci su  nezaštićeni. Pogledajte samo kako rade sudovi u BiH, koliko vam vremena treba da pokrenete firmu, a koliko da dobijete neko uvjerenje. Poslujemo u jednom vrlo krutom sistemu, poslovni ambijent opterećuju razni parafiskalni nameti, moramo plaćati toliko nepotrebnih nameta za muzičke asocijacije, revizorskih izvještaja.

Koje vam niko nikada nije tražio?!?

EĆO: Platite po 8.000 KM godišnje, revizori naprave izvještaj, a vi kao poslodavac ne dobijete nikakav ni savjete niti preporučenu mjeru. Kada ste poslodavac i radite pošteno, a većina onih koje ja znam rade tako, morate ispoštovati sva pravila, od ekološke zaštite do nameta za muzičku asocijaciju. Inspekcije sve uredno provjeravaju, pa država i sistem uredno funkcioniraju na poslodavcu i pojedincu, ali obrnuto, da država i sistem stoje na raspolaganju poslodavcu i pojedincu, e to ne postoji. U takvim okolnostima nemoguće je očekivati da dođe do značajnijih stranih ulaganja, značajnijeg povećanja broja zaposlenih. Neko se mora pozabaviti propisima i zakonima i u njih ugraditi rješenja koja će olakšati preduzećima poslovanje, stvoriti okvir za sigurno poslovanja, omogućiti dugoročno  planiranje, rasteretiti privredu suvišnih davanja, raznih poreza, parafiskalne namete. S tim rasterećenjima poslodavci bi mogli povećavati plaće i standard naših uposlenika. Time ćemo obezbijediti da oni opstaju i ostaju, a ne da napuštaju kako naše firme, tako i BiH. Niko se ne bavi time kako mlade upošljavati. Evo, top tema nam je odlazak mladih, ali niko ne pita poslodavce kako riješiti taj problem. Imamo i možemo ponuditi rješenja, ali ne može  sav teret  biti na poslodavcu, teret se mora rasporediti i na poslodavca, i na državu, i na uposlenika. Vidjeli ste šta se dešava kad Zavod za zapošljavanje FBiH raspiše javni poziv, preko noći se popune kvote. To vam je znak da privreda ima potencijala. Ta sredstva se nekako raspodijele, ali mora se uvesti neki kriterij kako bi prednost imale proizvodne, izvozne firme, da industrijska proizvodnja dobije prednost. Potrebne su nam ozbiljne industrijske strategije za sve industrije u BiH. Mi ih nemamo, a svaka ozbiljna zemlja ih ima.

Uprkos ili uinat pobrojanom, vi ste tokom proteklih 15 godina pokazali da se može ne samo raditi, nego i napraviti uspjeh koji je prešao granice BiH. Dajte nam recept. Kako?!

EĆO: Bez obzira na ovakvo okruženje, opterećenje, poslovni ambijent, u BiH ima prostora. Ovdje se, prije svega, moraju iskoristiti prilike. Kada već imate priliku raditi, onda radite na način da pravite što kvalitetniji proizvod, nudite što kvalitetniju uslugu i konstantno se razvijajte. Generalno, treba dosta toga uraditi na profesionalizaciji firmi, pojedinačnom pristupu svakom uposleniku, razvoju uposlenika. Naših uspješnih 15 godina je rezultat odgovornog i promišljenog pristupa, kontinuiranog razvoja, ulaganja u ljude, tehnologije, tržišta. Nema uspjeha preko noći, to mora biti temeljit pristup koji uključuje naučni pristup, sagledavanje ekonomskih pokazatelja, kako razvijati firmu, kako investirati u nove tehnologije, a ne preinvestirati. Ako imate mašinu koja radi u samo jednoj smjeni, onda je to loša investicija. Ne može se raditi samo sa tuđim kapitalom, morate u investicijama dati i svoj kapital, voditi računa o optimizaciji proizvodnje, ulaznih cijena. Svi sektori su bitni i svakome morate posvetiti dužnu pažnju. Od prodaje, marketinga, finansija, proizvodnje, upravljanja prioizvodnjom itd…

Čestitim i uspješnim poslodavcima više prostora u bh. društvu

Zašto se o uspješnim biznismenima u BiH obično misli negativno, da su oni do uspjeha došli na neki sumnjiv način. Je li to do biznismena kojih nema dovoljno u javnosti, je li to do uvriježenog mišljenja da je svaki vlasnik kapitala do njega došao na sumnjiv način. Za početak, koliko traje vaš radni dan?

EĆO: Nikada nije kraći od 10 radnih sati. Osam nije sigurno. Stav o uspješnim biznismenima u BiH je loša percepcija našeg društva, slika koja se stvara u medijima i javnom mnijenju da je sve to prevara, jer živimo u neuređenom sistemu u kojem se izgubio moral. Zaista ima puno čestitih poslodavaca koji godinama opstaju. Ne bih se baš složio da neko može 15 godina raditi na neke sive, crne načine, nelegalno dolaziti do kapitala. Ipak, ima pravne države, koja sve to prati i provodi regulativu. Budite sigurni da iza svakog uspjeha stoji, prije svega, dugotrajan i mukotrpan rad. Mislim da su upravo poslodavci ta svijetla tačka u bh. društvu, koji su se uspjeli razvijati sve ovo vrijeme u ovako lošim okolnostima, na nestabilnom tržištu, nestabilnom političkom sistemu. Svjedoci smo da su se firme iz BiH uspjele razviti i postati prepoznatljive i na svjetskom nivou. Razvijali su ih ovdašnji, a svjetski poduzetnici, menadžeri koji nemaju problema da rade na vrhunskom nivou. Samo što se kod nas ne daje puno prostora i prilike tim ljudima. Puno će se više prostora dati vijesti da je neko uradio nešto loše, nego da je neko otvorio novo radno mjesto ili da smo otvorili novo izvozno tržište za neki poznati brend. Svi zajedno moramo mijenjati takvo stanje svijesti i omogućiti čestitim, uspješnim i kvalitetnim poslodavcima da dobiju više prostora u bh. društvu.

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here