Javno-privatno partnerstvo znači dugoročnu saradnje javnog i privatnog sektora na ugovornoj i/ili institucionalnoj osnovi, radi zadovoljenja javne potrebe osiguravanjem finansiranja u cilju izgradnje, sanacije, rekonstrukcije, upravljanja, održavanja infrastrukture, pružanja usluga i izgradnje objekata.

“Veoma jednostavno, javno-privatno partnerstvo za građane znači bolju uslugu, za državu fukcionalniji i poboljšani servis dok za biznis sektor znači kvalitetno upravljanje javnim dobrom i profit”, kazao je pravni ekspert za javno-privatno partnerstvo u Bosni i Hercegovini Veljko Trivun.

Govoreći o ovom odnosu i projektima koji u tom smislu mogu biti na taj način realizirani Trivun je naglasio da je britanski Zakon o privatno finansijskoj inicijativi među najboljima u ovoj oblasti i to je kod njih dominantan model.

“Sada ga unapređuju, ali sve evropske zemlje imaju zakone o javno-privatnom partnerstvu, izuzev Mađarske, koja ima uspješno javno-privatno partnerstvo naročito u cestovnom saobraćaju”, dodao je Trivun.

Iznio je podatak da je evidentirano 738 ovakvih projekata i najviše ih je u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) 43, Turskoj 30, Italiji, Holandiji, Poljskoj, Meksiku, Kini, Grčkoj, Francuskoj po 20, dok je u Velikoj Britaniji javni saobraćaj riješen ovim konceptom.

U regionu prednjači Hrvatska koja izvodi najveći projekat Zračna luka dr. Franjo Tuđman u vrijednosti od oko 330 miliona eura.

U Bosni i Hercegovini zakonska regulativa u ovoj oblasti je veoma komplicirana i postoji 12 zakona o javno-privatnom partnerstvu, ali i 14 zakona o koncesijama.

“Federacija BiH nema zakon o javno-privatnom partnerstvu i od 2010. godine postoji nacrt tog zakona koji do danas nije usvojen. Postoje neki oblici kvazi projekata javno-privatnog partnerstva, ali nema nikakvih zvaničnih izvođenja takvih projekta”, istaknuo je Trivun.

Naglašava da je samo jedan takav projekat realiziran i to u Brčko distriktu – projekat dijalize Fresenius, dok je u Republici Srpskoj osam odobrenih projekata, ali još nijedan nije izveden.

“U Federaciji ne postoji nijedan projekat, i ista situacija je se kantonima. Ovi projekti se ne izvode na državnom nivou jer to ne predviđa ni ustavni okvir, a postojao bi i politički otpor u ovakvoj situaciji”, smatra ovaj ekspert.

Podvukao je da su oblasti primjene kolektivna grijanja zgrada, energetska efikasnost, led rasvjeta u urbanim sredinama, male hidroelektrane, upravljanje otpadom, gradski prijevoz, vodosnabdijevanje i drugo.

“Bh. tržište nije podobno za velike projekte s malim brojem stanovnika i nerazvijenom ekonomijom. Poređenja radi u EU projekat JPP-a srednje vrijednosti je od 500 miliona eura. Najveći JPP projekat, do sada, u svijetu je novi panamski kanal vrijednosti 7,1 milijardu američkih dolara”, kazao je Trivun.

Međutim, Trivun ističe da zahvaljujući aktivnostima Ureda koordinatora za reformu javne uprave BiH  ovaj i neki drugi projekti su pokrenuti s „mrtve tačke“.

Očekuje se da se shvati i prihvati koncept koji će omogućiti svima da uhvate „priključak na savremene trendove u ovoj oblasti“, a očekuje se i da se pronađe najefikasniji zakonski okvir koji će omogućiti realizaciju projekata iz javno-privatnog partnerstva.

Na pitanje može li se riješiti pitanje javnog prijevoza i drugih komunalnih usluga zajedničkim projektima javno-privatnog partnerstva, Trivun je odgovorio potvrdno, a posebno kada je u pitanju gradski saobraćaj uz zadržavanje dijela usluga javnog sektora.

“Tako bi privatni sektor mogao pokriti prigradski saobraćaj, padinske dijelove grada (kombi saobraćaj), a da GRAS zadržati tramvajski i trolejbuski saobraćaj zbog zahtjevne infrastrukture”, kazao je Veljko Trivun.

Pitanje vodosnabdjevanja je također izuzetno aktuelno, a Trivun je za primjer naveo Bukurešt koji ima više od dva miliona stanovnika, ali pitanje vodosnabdijevanja riješio je za 70 miliona eura i to je bio prvi projekat javno-privatnog partnerstva te vrste u ovom dijelu Evrope.

Izvor: FENA

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here